Njen razgovor s Michelom Friedmanom odvijao se pod naslovom “Prevareno društvo – Koliko konfrontacije još može izdržati naša demokracija?” u sklopu “Democracy Foruma” u dvorcu Hambach 30. lipnja 2022. Sam Friedman na početku emisije kaže da se više ne osjeća sigurnim kao osoba židovske vjere u Njemačkoj, te smatra da se tako osjećaju i ljudi druge seksualne orijentacije i drugog podrijetla te da se situacija u Njemačkoj umjesto toga pogoršala od poboljšanih. Faeser, koja promiče ovaj razvoj svojom migrantskom fetišističkom politikom, zatim tvrdi da je upravo zbog toga učinila toliko protiv rasizma i antisemitizma od početka svog mandata.

Sada se morate zapitati: Je li neobuzdano promicanje ilegalne masovne migracije iz arapskih zemalja i odgovarajući uvoz tamošnjeg antisemitizma nedavna mjera zaštite Židova u Njemačkoj? Služi li masovna imigracija ljudi koji preziru zapadnjački sustav vrijednosti i stoga ne pokazuju toleranciju prema homoseksualcima zaštiti homoseksualaca i lezbijki u Njemačkoj? Faeser o tome radije ne govori ništa, nego sama sebe hvali svojim akcijskim planom protiv desnog ekstremizma.

Kada se kritika vlasti reinterpretira kao desničarski ekstremizam

Iako sama Faeser i Ministarstvo unutarnjih poslova više puta naglašavaju da se bore protiv ekstremizma svih vrsta, istina je da se u najboljem dijelu Njemačke očito uvijek radi o jednom: o desnom ekstremizmu. Iskrivljavanjem statistike u kojoj se antisemitski napadi migranata odjednom pripisuju fenomenu desnog ekstremizma, dijelovi stanovništva se dovode u zabludu i zataškava se stvarni problem, jer ga oni kao da svejedno ne žele riješiti.

Ne morate biti cinik da smatrate da je svaki glupi komentar na Facebooku koji bi mogao uvrijediti bilo kojeg političara danas, prema mišljenju vladajućih, teži zločin od migrantskog ubojstava nožem. Komentatori na društvenim mrežama uglavnom rado kritiziraju vladinu liniju – a budući da su ljudi u totalitarnoj zabludi da država “ne griješi” i da je svaka kritika vlastitih političkih neuspjeha automatski pogrešna, može se naravno reinterpretirati ovo kao napad na državu. Pa tako i desni ekstremizam postaje sinonim za kritiku vlasti, koja se pak uzdiže u najveću opasnost za državu. Ako onda vlast učinite sinonimom za demokraciju, kao što to danas svakodnevno doživljavamo, svaki kritički raspoloženi građanin postaje neprijatelj države i demokracije, iako zapravo demokraciju želi samo zaštititi od vlasti.

Državna indoktrinacija u vrtiću

U tom kontekstu još više zabrinjavaju Faeserina rasprave o toliko potrebnom “obrazovanju za demokraciju”, koje se po njoj ne može započeti dovoljno rano.