Bivše velike kolonijalne sile crpile su bogatstva drugih naroda za svoj prosperitet. To je bilo njihovo razdoblje stvaranja velike prvobitne akumulacije kapitala silom, a ne tržišnom utakmicom. Više npr. najdragocjenijih egipatskih arheoloških iskopina imaju Englezi i Francuzi nego Egipćani i to krasi njihove muzeje od čega dobrim dijelim profitira turizam.

Kada takvi narodi jednom nauče žeti što nisu sijali, onda to žele i nadalje raditi. Umjesto Afrike sada traže bliže zemlje. Ne treba im za to vojska već banke, trgovački lanci i liberalizacija ulaganja. Bolje rečeno – treba im globalizacija u kojoj nije potrebna okupacija tenkovima, jer je uspješnija okupacija kapitalom.

Drugi način je da druge zemlje ratuju za njih, a one šalju oružje i financiraju, kao što je slučaj u Ukrajini. Kada se postigne mir, one će podijeliti najvažnije resurse.

Danas imamo nove kolonije u EU, a jedna od njih je i Hrvatska. Jest da je mali, ali sladak zalogaj. Neki ovaj novi oblik kolonijalizma zovu “ moderni suverenizam”, poput Plenkovića, jer ne možeš narodu reći da si kolonija.

Eh, da – jedino Francuzima i drugim bivšim kolonijalnim silama smetaju ovi što im dolaze doma. Njih će valjda izvoziti u nove, bliže kolonije.