U sektoru trgovine krajem mjeseca kolovoza radilo je gotovo 230 tisuća ljudi, što je 1.200 radnika više nego u prerađivačkoj industriji. Što nam ovo govori? Govori nam o kontinuiranoj deindustrijalizaciji zemlje u kojoj nijedna vlada nije štitila i razvijala prerađivačku industriju, već su svi otvarali vrata uvozu svega i svačega.

Tome je ogroman obol dala pogubna politika nerealnog deviznog tečaja kune koji je bio fiksan prema njemačkoj marci i kasnije euru, čak 28 godina. Tako su tijekom vremena stasali uvozni lobiji koji su gradili mreže trgovačkih centara po Hrvatskoj. Išle su im na ruke sve vlade, jer je trgovina prije dvadesetak godina proglašena strateškim sektorom i sve investicije stranaca su se odbijale od osnovice za izračun poreza na dobit.

Na taj način se došlo do toga da nijedan strani trgovački lanac nije platio niti kune, a vjerojatno niti eura poreza na dobit državi. U toj prilagođenoj shemi uvijek su investicije bile veće od dobiti i trgovački centri su stalno poslovali s gubitkom! O tome sam prvi i jedini govorio dok sam bio u Saboru i ništa po tom pitanju nije učinjeno. Da budem jasniji; mreže trgovačkih centara u Hrvatskoj financirali smo u stvari mi – porezni obveznici!

Sasvim je logično da je žrtva ovakve razorne ekonomske politike bila prerađivačka industrija i pravo je čudo da nije uništena do kraja. Sada konačno imamo i službeni podatak da je hrvatsko gospodarstvo dominantno trgovačko, a ne stvaralačko i proizvodno o čemu sam također često govorio.

Strani trgovački lanci gospodare trgovinom i enormno uvoze strane robe čime povećavaju deficit naše međunarodne razmjene. Domaćih proizvoda sve je manje na njihovim policama.

Kontinuirani pad domaće industrije i njene ponude; konkretno u segmentu prehrambene industrije znači pad ponude domaćih proizvoda. Kako se onda boriti protiv inflacije kada domaća proizvodnja, a time i ponuda stalno pada i preko 50% prehrambenih proizvoda uvozimo. Zar to nije žalosno?

To je samo jedan od primjera strukturnih poremećaja unutar hrvatskog gospodarstva koji onemogućuje efikasniju borbu protiv inflacije. Veću moć na tržištu hrane ima jedan Lidl negoli hrvatska Vlada.

Kada svemu prethodnom dodamo i najnovije pomore svinja, pilića, krava… onda je jasno da teorije zavjere više ne postoje, jer je sve skupa postalo naša surova stvarnost. Kada spaljuješ zemlju i proizvodnju, onda uništavaš i ljude, a oko milijun Hrvata je napustilo Hrvatsku nakon rata. Ovo što je ostalo sada neki žele ugurati u drugi rat i tako riješiti sve probleme.

Znam da vas ove moje analize donekle i obeshrabruju, bacaju u očaj ili izazivaju u vama bijes. No, istina se mora otkrivati, jer je to jedini put i način da dođe do promjena i dobrih rješenja. 

Ta rješenja su domoljubnim hrvatskim ekonomistima i političarima vrlo dobro poznata.