Zapravo; EU nije država. Nema ni svoju vojsku, ni zajedničku fiskalnu politiku, nema jedinstven stav o migrantima… “Europski sustav vrijednosti” – sintagma koja se često parolaški koristi, zapravo je bezvrijedna, jer takav sustav naprosto ne postoji.

EU je zapravo podijeljena i to ide sve dublje i dublje. Pojedinim članicama se prijeti uskraćivanjem EU fondova ako bespogovorno ne prihvaćaju sve ono što naredi Komisija ili Vijeće Europe. I jedna i druga institucija “vode kolo” a nijedna nema izvorni legitimitet, već se glumi nepostojeće “predsjedništvo” nepostojeće zajedničke države.

Kada 2005. godine nije u Lisabonu prošao prijedlog pripremljenog Ustava za osnivanje “Sjedinjenih europskih država” time je poslana jasna poruka da stari europski narodi ne žele super državu i gašenje svojih suvereniteta. Kao kompenzacija svemu tome pokrenuta je akcija šireg uvođenja eura jer su arhitekti takve EU mislili da će ista valuta u džepovima građana različitih država unutar EU stvoriti tijekom vremena stav da nam treba samo jedna – zajednička država.

A upravo je to fatalna greška koja slabi gospodarstva slabije razvijenih članica, ali i destabilizira čitavu eurozonu. To bankari zovu rizikom brzog rasta, odnosno širenja.

Njemačka lokomotiva koja je desetljećima vukla vagone svih članica, sada je i sama u problemima, i to sve većim. To će još više oslabiti snagu EU projekta i gospodarstva članica EU.

No, unatoč neuspjehu Lisabonskog ustava ostale su Komisija i Vijeće Europe koji se ponašaju kao da takva super država stvarno postoji. Nevjerojatno je da zastupnici u EU parlamentu ne mogu predložiti pojedine zakone, već to može samo doći od strane EU Komisije.

EU nije više važan faktor u međunarodnim odnosima. U vojnom smislu podređena je NATO savezu kojim upravlja SAD. Ako na vlast ponovo dođe Trump, ako ga ne uhite ili nešto drugo, taj će problem u potpunosti izbiti na površinu, jer njemu nije stalo do EU-a i da SAD dalje štite druge.

Njemu je Amerika na prvome mjestu i puno su mu važnije unutrašnje nužne promjene i odnosi sa Azijom. Rat koji vode Rusija i Ukrajina nije samo njihov rat. Preciznije rečeno, kao što smo to na početku napisali, to je rat između Rusije i NATO-a, pri čemu su “izvođači radova” nažalost Ukrajinci koji masovno ginu, a financijeri i logistička podrška dolazi sa Zapada. Ukrajinci će prije ili kasnije shvatiti stanje stvari.

Tko će štititi EU ako Trump dođe i prekine aranžman? Sada svi iz Davosa šalju poruke svojim narodima u EU da ponovo uvodi obvezni vojni rok i više ulaže u obranu.

Velika financijska kriza i plandemija Covid 19 pokazale su da je stupanj jedinstva i shvaćanja zajedničkih ciljeva unutar EU vrlo nizak i da se svatko zapravo spašava sam.

Krupni svjetski kapital je nadređen svim ovim procesima i bira političke elite po svojim kriterijima od kojih je najvažniji onaj da su nesposobni, bezlični i poslušni. Jer, vodstva EU i velike većine država članica najmanje brige vode o obrani interesa svojih naroda. Krupnom svjetskom kapitalu, odnosno financijskoj oligarhiji narodi i države zapravo smetaju, kao i granice, razni pravni sustavi itd. Sve je to za njih jedna velika gnjavaža.

Zato njih nije niti briga tko će biti većina u EU; postojeći narodi ili migranti jer im je samo važno da se ostvaruje profit. Kako će funkcionirati ta društva i lokalne zajednice – neka se o tome brinu drugi.

Zato nam je nužan zaokret u sveukupnoj politici i okretanje sebi i našim ključnim problemima. Da budemo svoji na svome i da se riješimo onih koji čitavo vrijeme igraju za druge.

Idejni tvorci Europske unije nisu je zamišljali ovakvom, već kao zajednicu suverenih i ravnopravnih naroda gdje će na prvome mjestu biti interesi naroda i pojedinca. Od te ideje danas imamo uniju krupnog kapitala koja brine samo o svojim interesima. Zato će se proces destabilizacije EU-a nastaviti – jer su međusobni interesi naroda i kapitala nepomirljivi. Takav projekt ne može imati perspektivu, već će se samo nastaviti urušavati.

Unatoč toj činjenici o slabljenju EU-a koja je više nego vidljiva, Ursula von der Leyen i švedski premijer Ulf Kristersson te finski premijer Petteri Orpo sastali su se u Stockholmu kako bi porazgovarali o važnim pitanjima koja se tiču budućnosti Europske unije i njezinu jačanju.

Na press konferenciji održanoj netom nakon njihova sastanka u Stockholmu 19. siječnja ove godine Ursula von der Leyen, Ulf Kristersson i Petteri Orpo izvijestili su javnost kako je njihov sastanaka bio više nego uspješan  te kako su na njemu raspravljali o jačanju Europske unije, o jačanju njezine vojne spremnosti, o zajedničkoj EU politici prema klimatskim problemima, o nastavku pune vojne i ekonomske potpore Ukrajini od strane EU, o rješavanju problema ilegalnih imigracija, o kompetitivnosti EU, o bioekonomiji i obnovljivim izvorima energije i brojnim drugim gorućim pitanjima čije bi rješavanje i zajednički stavovi svih članica po spomenutim točkama trebali znatno ojačati EU i učiniti ju ‘sigurnijom, zelenijom i slobodnijom’, kako su istaknuli Ursula, Ulf i Petteri.

No, pravo je pitanje – mogu li i hoće li ikada sve članice EU-a biti suglasne po svim gore spomenutim i brojnim drugim pitanjima? Odgovor je više nego jasan… Članice EU se po brojnim pitanjima razilaze u svojim stavovima i teško da će EU ikada postići slijepu poslušnost i unisono kimanje glavama pri donošenju nekih važnih odluka kod svih svojih članica.