Prvo na čemu moram čestitati gospodinu Radinu je, bez daljnjega, njegova odluka da sebe Hrvata proglasi Talijanom.

Na toj njegovoj odluci ne možemo uputiti nikakvu zamjerku, jer je to njegovo demokratsko pravo.

I, neka ga.

U Istri za tu kategoriju ljudi s pravom govore da to nisu nikakvi Talijani, već da su to talijanaši koji su se odrekli svojih korijenja i nacionalnog ponosa.

Moram priznati da mi se prezime Radin vrlo, vrlo dopada.

Mora da su našem dragom potpredsjedniku Hrvatskog sabora njegovi preci bili vrlo marni i radišni ljudi.
Drugo veliko Radinovo djelo je definitivno usvajanje Zakona o dvojezičnosti u Istri.

Ta sramotna saborska odluka vjerojatno je temeljena na statističkim podacima da u Istri nema gotovo ni 1 posto pravih Talijana, iako ih je Mussolini u našu dragu Istru uselio preko 30 tisuća.

No, svi oni su manje-više, padom Italije 8. rujna 1943, godine, mahom dali vjetra nogama.

Ostale su samo Mussolinijeve sluge i izdajice hrvatskog roda, tako da danas možemo reći da u Istri ima oko 6 posto talijanaša.

Zahvaljujući toj groznoj saborskoj odluci o dvojezičnosti u Istri, vi morate ukoliko se želite zaposliti u nekoj državnoj tvrtki ili instituciji pored hrvatskog obvezno govoriti i talijanski.

Žalosno da žalosnije ne može biti.

Drugih značajnijih djela gospodina Radina se u ovom trenutku ne mogu sjetiti.

U kraćoj povijesnoj šetnji podsjetit ću vas na „velike“ Radinove poruke.

Pa da krenemo.

Dana 12. siječnja 2009. godine Furio Radin, predsjednik Talijanske unije i saborski zastupnik, za vrijeme posjeta Franca Frattinija pulskoj zajednici Talijana u Circolu, Frattiniju  se zahvalio sljedećim riječima : Mi volimo i poštujemo Italiju, za nas je ona ideal!

Bravo, gospodine Furio!

Dana 9. veljače 2009. godine isti je gospodin Radin, kao predstavnik Talijanske unije osobno nazočio otvorenju muzeja Fojbe u Trstu, koji je hrvatska talijanska unija financijski poduprla.

U muzeju Fojbe su izložene stvari koje su esuli iz Istre, Rijeke i Dalmacije ponijeli sa sobom kada su napuštali svoju domovinu Hrvatsku.

Mnogi su to učinili i zbog osobnog grijeha i od straha da ih „druzi“ ne strpaju u zatvore ili otpreme na Goli otok.

Dana 9. veljače 2009. godine u Trstu i Bašovici obilježen je dan sjećanja na žrtve fojbi i egzodus Istrana, Riječana i Dalmatinaca.

Bio je to bal fašizma (zabilježili su hrvatski i slovenski mediji) na kojem su se u prvim redovima vijorile zastave fašističkih talijanskih borbenih jedinica, Flotiglie X. Mase.

Dekorirane lubanjom i doista vrlo humanim sloganom – Per l’onore (pojedinci tih zloglasnih postrojbi bili su strah i trepet za hrvatski živalj u Istri).

Hrvatski mediji tih dana prenose još jednu Radinovu bajnu izjavu koju valja zabilježiti, a ona glasi : Mi volimo našu matičnu zemlju Italiju, kao i zemlju u kojoj smo odlučili živjeti.

Hvala Vam na toj Vašoj odluci i ljubavi prema Hrvatskoj i dobroj, debeloj, saborskoj plaći, gospodine Radin.