Ruski veleposlanik u Njemačkoj poručio, “ne želimo rat s vama”.
„Ne želimo rat s vama“ – ruski veleposlanik Nječajev o Leipzigu, NATO-u i njemačko-ruskim odnosima
U opsežnom razgovoru za podcast „ungeskriptet“ Bena Berndta ruski veleposlanik u Njemačkoj Sergej Nječajev odbacio je optužbe nakon incidenta s dronom u zračnoj luci Leipzig/Halle, najnovije diplomatske mjere opisao kao dosad nezabilježenu eskalaciju te više puta naglasio da Rusija ne želi rat s NATO-om ni s Njemačkom. Istodobno je govorio o borbi protiv NATO-a u Ukrajini, upozorio na ograničeno strpljenje te iznio rusko viđenje uzroka sukoba. Intervju je nastao nedugo nakon što je pozvan u njemačko Ministarstvo vanjskih poslova i nakon najave zatvaranja Generalnog konzulata u Bonnu te Ruskog doma u Berlinu.
Pozivanje u Ministarstvo vanjskih poslova nakon incidenta s dronom
Nječajev je pozivanje u Ministarstvo vanjskih poslova opisao kao uobičajenu diplomatsku praksu: država domaćin može izraziti svoje nezadovoljstvo, a argumenti se razmjenjuju. Konkretan povod, incident u Leipzigu, međutim, ocijenio je kao „čistu provokaciju protiv Rusije“ i „ciljanu provokaciju“, za koju nema dokaza ni uvjerljivih argumenata. Da je Rusija doista htjela nešto poduzeti u Leipzigu, „to bi moglo izgledati sasvim drukčije“. Mjere koje su uslijedile – zatvaranje svih pet generalnih konzulata, posebice velikog konzulata u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji (bivšeg veleposlanstva Sovjetskog Saveza), te iseljenje Ruskog doma u berlinskoj Friedrichstraße u roku od tjedan dana – bile su „drastične i iznimno stroge“. Takvih rokova i zadiranja u bilateralne odnose nakon Drugog svjetskog rata još nije bilo. Političko vodstvo u Moskvi to smatra teškom političkom pogreškom. Situacija neće ostati bez reakcije. Njemačko-ruski odnosi na najnižoj su točki, a povjerenje je ozbiljno narušeno.
Posebno problematičnom smatra konzularnu skrb za veliku ruskojezičnu zajednicu u Njemačkoj – dobro integrirane porezne obveznike s njemačkim i ruskim obiteljima. Tijekom desetljeća Rusija „nije učinila ništa na štetu“ Njemačke i nastojala je sa svim političarima, bez obzira na političku pripadnost, pronaći zajednički jezik na obostranu korist. U to spadaju povijesno pomirenje nakon 27 milijuna sovjetskih žrtava u Drugom svjetskom ratu, njemačko ujedinjenje 1990. godine i jedinstvena suradnja.
Od partnera broj jedan do prekida
Tijekom svoje dugogodišnje karijere u Njemačkoj i Austriji Nječajev je odnose opisao kao nekoć uzorne. Njemačka je bila partner broj jedan u gospodarstvu i trgovini: 83 milijarde eura robne razmjene 2013. godine, više od 6000 njemačkih poduzeća na ruskom tržištu, od kojih su mnoga bila mala i srednja poduzeća te obiteljske tvrtke koje su „bile u čokoladi“. Više od 400 partnerstava između visokih učilišta i istraživačkih institucija, formati dijaloga poput Petrogradskog dijaloga s brojnim okruglim stolovima, Njemačko-ruski forum i intenzivna kulturna suradnja (gostovanja, Ruski dom) oblikovali su odnose. Partnerstva gradova – primjerice Köln-Volgograd ili Düsseldorf-Moskva – te razmjene učenika i studenata bili su nešto što se podrazumijevalo.
Rusija na vlastitu inicijativu nije uništila nijedan most, sporazum ni partnerstvo. Neki zapadni i njemački političari krenuli su putem zaoštravanja i uništavanja povjerenja. Odbacio je izvještaje prema kojima bi Rusija 2029. ili 2030. trebala započeti rat protiv Njemačke: „Ne želimo rat s NATO-om, ne želimo rat protiv Njemačke.“ Odnosi sa Saskom sežu stoljećima u prošlost; konzulat u Leipzigu jedan je od najstarijih.
Mediji, promjena raspoloženja i javno mnijenje
Nječajev je za preokret od 180 stupnjeva u njemačkoj percepciji prije svega okrivio jednostrano izvještavanje. Vladimir Putin poznaje Njemačku bolje od većine stranih političara, ovdje je radio i govori jezik. Današnjim njemačkim političarima očito više nije potreban dijalog. Stanovništvu se na svim razinama i u svim medijima govori da su Rusi loši i agresori. Alternativni izvori poput RT-a blokirani su, a novinari protjerani. Tko stalno sluša samo jednu stranu, povjerovat će joj. Ruski mediji i domene zabranjeni su, dok zapadno izvještavanje sukob neprestano prikazuje kao „ruski agresorski rat“ – za razliku od drugih ratova.
Nječajev se ne bori protiv medija koji svoj posao obavljaju prema uputama svojih glavnih urednika i nakladnika. Neki nakladnici imaju sjedište u inozemstvu. Povijesno gledano, nisu svi u Europi bili sretni zbog približavanja Njemačke i Rusije; neki su ga htjeli omesti.
Korijeni ukrajinskog sukoba: proširenje NATO-a, Majdan i Minsk
Veleposlanik je početak sukoba smjestio u 1990-e, nakon raspada Sovjetskog Saveza. Zapadne države htjele su Ukrajinu što više udaljiti od Rusije i pretvoriti je u proturusku utvrdu. Pojavili su se nacionalistički trendovi i kult pomagača iz Hitlerova vremena – na to su upozoravali čak i Poljaci. Nacizam je za Rusiju neprihvatljiv u bilo kojem obliku.
Druga linija bila je proširenje NATO-a na istok. Prilikom sklapanja Sporazuma 2+4 navodno je obećano da NATO neće ići „ni centimetra na istok“. Tinta se još nije bila osušila kada je započeo prvi od ukupno šest valova proširenja. Vojna infrastruktura u blizini ruskih granica izazivala je zabrinutost. Ponude Rusije za pristupanje NATO-u bile su odbijene. Ukrajina je bila cilj tog procesa, uključujući i baze na jugu.
Majdan 2014. Nječajev je ocijenio kao državni udar. Predsjednik Janukovič bio je legitiman; sporazum o prijevremenim izborima, koji su odobrila tri europska ministra vanjskih poslova (Njemačke, Poljske i Francuske), sljedećeg je dana prekršen oružanim prevratom. Rusija se na zahtjev Zapada nije miješala. Nakon toga su iz ukrajinskog Ustava nestali neutralnost, višejezičnost i odbijanje vojnih saveza.
Referendumi na Krimu i u regijama Donbasa bili su, prema njegovim riječima, u skladu s pravom na samoodređenje. U tamošnjoj „antiterorističkoj operaciji“ bilo je tisuće žrtava. Regije su pretežno ruskojezične i povijesno povezane s Rusijom. Osam godina pokušavalo se provesti Minske sporazume; Ukrajina nije ispunila svoje obveze (među ostalim autonomiju i jezična prava). Kasnije je postalo poznato da je cilj bio dobiti na vremenu i naoružati Ukrajinu. Prijedlozi koje je Rusija u prosincu 2021. uputila SAD-u i NATO-u bili su odbijeni.
Ratni grobovi kao posljednji most
Unatoč eskalaciji, pokušava se spasiti ono što se spasiti može. Posebno se to odnosi na kulturu sjećanja: više od 4000 ruskih i sovjetskih ratnih groblja u Njemačkoj, s oko 700.000 poginulih (vojnika, ratnih zarobljenika, prisilnih radnika), održava se zajednički s Njemačkim savezom za skrb o ratnim grobljima. Sporazum iz 1993. funkcionira. Za razliku od nekih drugih država, spomenici se ne ruše. Nječajev je najavio posjete grobljima u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, među ostalim lokacijama logora Stalag s desecima tisuća poginulih.
Od 2022. do danas: posrednički rat, nuklearno oružje i uvjeti za mir
„Specijalna operacija“ izvorno nije bila veliki rat i trebala je brzo završiti. U ožujku 2022. već su postojali parafirani ukrajinski prijedlozi. Ruske su se postrojbe u dobroj vjeri povukle iz Kijeva. Zatim je inscenirana Buča, a britanski premijer Johnson zabranio je Ukrajincima potpisivanje. Cilj nekih zapadnih političara bio je strateški poraz Rusije i slabljenje obiju zemalja.
Danas se Rusija „u današnjoj situaciji bori protiv NATO-a“. Oružje, streljivo, savjetnici, obuka, financiranje, pa čak i potpora iz svemira dolaze iz država članica NATO-a. Tvrdnja da one nisu strana u sukobu Moskvi nije uvjerljiva. Njemački tenkovi Leopard u regiji Kursk tako se i doživljavaju. Nekim oružanim sustavima Ukrajina ne može samostalno upravljati.
Na pitanje kada će biti napadnuti položaji NATO-a izvan Ukrajine, Nječajev je odgovorio da nije vojnik. Zasad postoje jamstva s najviše razine da se ne želi rat s NATO-om ni Njemačkom. Najava zapadnih država da će Ukrajini dati projektile velikog dometa za napade duboko na ruski teritorij izazvala je ogorčenje: tada bi i takvi ciljevi za Rusiju bili legitimni. Nada se da do toga neće doći i da će razum prevladati.
Rusija „još nije spremna“ upotrijebiti svoje najmoćnije oružje; postoje nuklearne doktrine. „Ali ni naše strpljenje nije bezgranično.“ Posebno su ogorčavajući ciljani ukrajinski napadi na civilne ciljeve poput škola. Rusija ne napada civile, nego vojne objekte, energiju, logistiku i infrastrukturu – pri čemu Ukrajina skriva vojne objekte unutar civilnih objekata.
Za mir je potrebna dobra volja ukrajinskog vodstva (čiju je ustavnu legitimnost doveo u pitanje), razumno stajalište europskih država umjesto ultimatuma te trajni mir sa sigurnosnim jamstvima umjesto privremenog primirja. Preduvjeti su poznati, a Putin i ministar vanjskih poslova više su ih puta iznijeli. Nova američka administracija pod Trumpom pokazuje iskren interes; iz Europe dolazi otpor.
Nječajev je zaključio upozorenjem: prijateljstvo i povjerenje s Rusijom uvijek su njemačkom narodu donosili pozitivne rezultate. Loši odnosi donijeli su obama narodima katastrofe i tragedije. „Dosta s tim.“
Razgovor je završen jer je veleposlanik nakon sankcija morao obaviti još nekoliko dogovorenih obveza. Moderator je naglasio da razgovara sa svim stranama kako bi stekao vlastitu sliku.
