Oprez ljudi, UN redefinira prava vašeg djeteta i to bez vašeg znanja, piše Sebastian Lukomski.
Božić me uvijek podsjeća na to koliko su naša djeca dragocjena.
No, dok započinjemo ovu novu godinu, nešto duboko uznemirujuće već se priprema iza zatvorenih vrata.
Dok se vi i ja polako vraćamo svakodnevici nakon blagdana, mala skupina neizabranih UN-ovih stručnjaka tiho prepisuje prava djeteta na način koji roditeljima oduzima ulogu onih koji donose odluke.
Dok vam ovo pišem, oni dovršavaju novi nacrt dopune UN-ove Konvencije o pravima djeteta. To je dobro poznati međunarodni ugovor koji vlade i sudovi diljem svijeta koriste za oblikovanje zakona i odluka koje izravno utječu na to kako se tretira djecu.
Ovaj novi nacrt donosi nešto iznimno opasno.
On pretvara pobačaj i rodnu tranziciju u ono što oni nazivaju pravima djeteta. To su prava koja se mogu provesti čak i usprkos protivljenju djetetovih vlastitih roditelja!
Ako se usvoji, ovaj će tekst godinama citirati sudovi, vlade, škole i institucije. On će oblikovati stvarne odluke o vašem djetetu i postojano potiskivati roditelje na marginu.
Upravo se tako u praksi oduzimaju roditeljska prava: pretvaranjem odluka koje mijenjaju život u prava djeteta, pri čemu se roditelje tretira kao prepreke koje treba zaobići.
Što je još gore, ovaj nacrt ide daleko izvan bilo čega na što su države pristale kada su potpisale Konvenciju. To se radi bez ikakve javne rasprave ili pristanka.
Nova godina nam je brzo pokazala što dolazi: naša su djeca ponovno pod napadom. To se događa tiho, kroz podmukli, tehnički jezik koji većina roditelja nikada neće vidjeti dok se ne upotrijebi protiv njih.
Zato mi je ponovno potrebna vaša pomoć. Molim vas, djelujte odmah, prije nego što nacrt bude dovršen!
Dopustite mi da objasnim zašto je ovaj nacrt toliko opasan.
Konvencija je trebala štititi djecu prije kao i nakon rođenja.
Ipak, ovaj novi nacrt gazi tu izvornu namjeru. On iskrivljuje ugovor kako bi zahtijevao globalni pobačaj na zahtjev za maloljetnike, te čak nastoji potkopati pravo glasa roditelja u odlukama oko roda koje mijenjaju život.
Nacrt Odbora kaže da djeca moraju imati učinkovit pristup uslugama sigurnog pobačaja za adolescentice (paragraf 18b).
U jeziku UN-a, učinkovit pristup znači da se ništa ne smije ispriječiti na putu. Nema odgađanja. Nema prepreka.
Namjera ne može biti jasnija: pobačaj se pretvara u pravo za maloljetne djevojčice!
Istovremeno, taj isti nacrt prepun je radikalnog rječnika rodne ideologije koji tvrdnje o takozvanom rodnom identitetu također tretira kao dječja prava.
Znam, zvuči nevjerojatno, ali to su činjenice.
Pravo na ubojstvo nerođenog djeteta? Pravo djeteta na promjenu roda?
I to nije slučajno. Ovo je dio višegodišnjih napora UN-a da normalizira ideju da djeca mogu sama odlučivati o svom rodu i da svatko tko to propituje ili usporava krši njihova prava.
Nacrt izričito zahtijeva da države usvoje ono što se naziva “rodno transformativnim pristupom”.
To znači aktivno preoblikovanje zakona, škola, zdravstvenih sustava i sudova kako bi se potvrdila rodna ideologija, uključujući ideju da se djetetov “deklarirani rodni identitet” mora prihvatiti i po njemu postupati.
U praksi, ovaj se jezik iznova koristi kako bi se opravdalo sljedeće:
- Škole koje djeci ispiru mozak i provode indoktrinaciju bez znanja roditelja.
- Liječnici koji guraju štetne i nepovratne prakse poput pobačaja, blokatora puberteta i hormona.
- Sudovi koji nadvladavaju roditelje koji kažu stop.
Nemojte se zavaravati: jezik je formuliran tako da učini jednu ključnu stvar, a to je izbacivanje roditelja iz procesa donošenja odluka.
Evo kako to izgleda u stvarnom životu.
Vaše dijete kaže učitelju ili savjetniku da se ne osjeća u skladu sa svojim biološkim spolom.
Prema ovom nacrtu, vaš oprez može se nazvati diskriminacijom. Vaše odbijanje postaje prepreka pravima vašeg djeteta.
Uključuje se aktivistička skupina. Škola ili liječnik tvrde da vaša uključenost uzrokuje štetu ili odgodu. Od suda se traži hitna intervencija.
I odjednom, vi kao roditelj više niste onaj koji donosi konačnu odluku za vlastito dijete!
Nema pristanka roditelja. Nema zaštite roditelja. Umjesto vas, institucije odlučuju o posljedicama koje su NEPOVRATNE!
Bit je u ovome: ovaj je tekst napisan upravo s tom svrhom.
Napisan je kako bi ga odvjetnici mogli citirati.
Kako bi ga nevladine organizacije mogle iskoristiti kao oružje.
Kako bi suci mogli reći:
“ Međunarodni standardi UN-a o pravima djeteta to zahtijevaju.”
Čak i u zemljama gdje je pobačaj ograničen. Čak i tamo gdje je pristanak roditelja zakonska obveza.
Jednom kada se ovaj nacrt usvoji, on postaje oružje koje će se neprestano koristiti protiv roditelja koji odbijaju prepustiti svoju djecu ideologiji.
Zato je ova borba važna i zato se ovaj jezik ne smije dopustiti.
Hvala vam što stojite uz djecu, roditelje i obitelji kada je to uistinu važno.
PS.
Pobačaj i rodna tranzicija nikada ne mogu biti „prava djeteta“. Pravo je nešto što štiti dijete od štete, a ne nešto što trajno mijenja ili uništava djetetovo tijelo, plodnost ili budućnost.
Redefiniranjem ovih čina koji mijenjaju život u „prava“, ovaj nacrt UN-a okreće cijelu ideju zaštite djece naglavačke i pretvara roditelje u prepreke umjesto u zaštitnike.
Jednom kada se ovaj jezik usvoji, koristit će se na sudovima, u školama i bolnicama kako bi se nadvladali roditelji koji kažu „ne“. Tako nešto ludo postaje „normalno“.
Tihi odbor UN-a sprema se promijeniti značenje „prava djeteta“.
Upravo sada, UN-ov Odbor za prava djeteta dovršava novo tumačenje Konvencije o pravima djeteta bez glasanja, bez javne rasprave i bez pitanja roditelja.
Ako se usvoji, ovaj tekst neće ostati samo na papiru. Postat će novi globalni standard i bit će citiran u sudnicama, provođen u školama i bolnicama te korišten za pritisak na roditelje koji se odbiju povinovati.
A ono što promiče je ekstremno i opasno.
Nacrt tretira pobačaj za maloljetnike kao dječje pravo koje se mora osigurati brzo i u potpunosti isključuje roditelje iz te odluke.
Također gura rodnu ideologiju, zahtijevajući od država da preoblikuju zakone i institucije kako bi potvrdile djetetov deklarirani „rodni identitet“, stavljajući po strani roditelje koji kažu ne.
Oni to nazivaju „pristupom“ i „zaštitom“. U stvarnosti, to znači da su roditelji isključeni iz odluka koje će imati doživotne posljedice za njihovu djecu.
Jednom kada se nešto u UN-u označi kao „pravo djeteta“, roditelji više nisu donositelji odluka.
Institucije se uključuju. Sudovi interveniraju. Roditelje se tretira kao prepreke koje treba prevladati, a ne kao primarne skrbnike koji najbolje razumiju potrebe svog djeteta.
Ovo nikada nije dogovoreno, niti od strane glasača, niti parlamenata, niti roditelja.
Nijedna zemlja nije potpisala sporazum kojim se djeci daje pravo na pobačaj. Nijedna zemlja nije pristala da rodna tranzicija treba nadvladati roditeljsku odgovornost.
Ipak, ako vlade ostanu nijeme, kao što to često čine, ovaj će tekst biti tiho usvojen i zatim godinama korišten za pritisak na obitelji diljem svijeta.
Tako radikalne ideje postaju normalne. Tiho. Tehnički. Trajno.
Pozivamo UN-ov Odbor za prava djeteta i veleposlanika te stalnog predstavnika Hrvatske pri UN-u da zaustave ovo redefiniranje prije nego što postane fiksirano.
Roditelji ne smiju biti gurnuti u stranu. Djeca trebaju zaštitu, a ne ideologiju.
Potpišite peticiju sada kako biste zaustavili ovo opasno reinterpetiranje prije nego što postane globalni standard i oduzme roditeljski nadzor obiteljima.
