Ako se dokaže da su dokumenti o posvajanju krivotvorina, tada bi optuženici mogli igrati na kartu da to nisu znali i da su bili prevareni.
Takvi slučajevi često se događaju, npr. vi kupite auto od nekog ne znajući da je ukraden. U takvom slučaju sud vas neće osuditi, jer smatra da vi niste mogli znati da je auto ukraden. Zakon naime dozvoljava privatnim osobama da prodaju vozila, privatna osoba vam je pokazala papire, vi niste imali razloga sumnjati i u dobroj vjeri ste kupili taj auto.
Međutim, u ovom slučaju zna se da stranci i tranže ne mogu posvajati djecu iz DR Konga, to je presudan element. Da zakon DR Konga to dozvoljava, tada biste vi mogli reći – gledajte zakon to dozvoljava, a ja nisam znao da su ti papiri krivotvorina, da osoba koja se predstavljala kao odvjetnik uopće nije odvjetnik itd.
Međutim, kada Zakon jasno kaže da takvo što nije dozvoljeno, tada vi ne možete naprosto prebaciti odgovornost na drugu osobu i reći – ja sam prevaren, nisam znao da zakon to zabranjuje, upravo radi članka 7. KZ Zambije koji kaže:
“Nepoznavanje zakona ne pruža nikakvu ispriku za bilo koje djelo ili previd koje po sebi predstavlja prijestup (zakona).”