Tko zapravo vlada Europom? Val tužbi iz Bruxellesa sve je veći.
Europska komisija ponovno je tužila nekoliko država članica Europskom sudu pravde. Kako izvještava Politico, Bruxelles trenutno poduzima mjere protiv Francuske, Španjolske i drugih zemalja zbog toga što nisu pravovremeno prenijele takozvanu direktivu NIS2 o kibernetičkoj sigurnosti u nacionalno zakonodavstvo.
Službeno, riječ je o zaštiti Europe od kibernetičkih napada. Države članice obvezale su se na provedbu novih propisa i sada to moraju učiniti. Za Europsku komisiju to je stoga isključivo pitanje provedbe zakona.
Ali ovaj proces postavlja temeljno pitanje: Koliko dugo možemo nastaviti govoriti o suverenim nacionalnim državama ako se sve više političkih odluka donosi u Bruxellesu, a države završavaju na sudu ako ih se ne pridržavaju?
Trenutni slučaj nipošto nije izolirani incident
Posljednjih godina Europska komisija pokrenula je pravi val postupaka zbog kršenja autorskih prava. Države članice tužene su zbog toga što nisu dovoljno brzo implementirale Zakon o digitalnim uslugama. Druge su bile meta zbog direktiva o autorskim pravima, energetske politike, propisa o zaštiti okoliša, migracijskih pitanja ili postupaka za vladavinu prava.
Mađarska je tužena zbog migracijske politike. Poljska zbog pravosudnih reformi. Nekoliko zemalja zbog digitalnih zakona. Druge zbog odgođene provedbe novih bruxellesskih direktiva.
Popis je svake godine sve duži
Uzorak gotovo uvijek slijedi isti redoslijed.
Prvo, Europska komisija, Europski parlament i Vijeće ministara donose nova pravila. Države članice zatim moraju prenijeti ta pravila u nacionalno zakonodavstvo. Ako se to ne dogodi dovoljno brzo ili u potpunosti, Komisija će izdati formalne obavijesti, formalne zahtjeve i na kraju pravne radnje pred Europskim sudom pravde.
Formalno, ovaj postupak je savršeno legalan. Politički se, međutim, postavlja drugačije pitanje.
Tko zapravo vlada Europom?
Sve je veći dojam da nacionalni parlamenti postoje samo kako bi provodili odluke koje su već donesene na europskoj razini. Građani biraju nacionalne vlade, ali mnoge ključne direktive sada se stvaraju izvan nacionalnih političkih rasprava.
Razvoj događaja posljednjih godina posebno je upečatljiv. Dok je EU izvorno djelovala prvenstveno kao gospodarska i trgovinska zajednica, sada intervenira u sve više područja društvenog života.
Kibernetička sigurnost. Digitalna regulacija. Migracije. Klimatska i energetska politika. Financijska tržišta. Regulacija medija. Umjetna inteligencija. Zaštita podataka.
Gotovo nijedno područje politike ne ostaje netaknuto
Kritičari to vide kao puzajuću centralizaciju političke moći. Pod krinkom harmonizacije, sve više odgovornosti prenosi se na Bruxelles. Nacionalne posebnosti, regionalne razlike i demokratske odluke donesene lokalno sve su pod pritiskom.
Mnogi promatrači smatraju da je politička dinamika koja stoji iza toga posebno problematična.
Jer svaka nova kriza pruža nove argumente za dodatne vještine.
Kibernetički napadi opravdavaju veću digitalnu regulaciju. Migracije opravdavaju centraliziraniju kontrolu. Klimatske promjene opravdavaju centralizirane propise. Dezinformacije opravdavaju veću intervenciju u informacijskom prostoru. Sigurnost opravdava veći nadzor.
A svatko tko se ne bude pridržavao novih pravila bit će tužen.
Zagovornici tvrde da zajedničko unutarnje tržište zahtijeva zajednička pravila. Bez provedbe, zakoni EU-a izgubili bi svoju svrhu. Doista, Europska unija teško bi funkcionirala bez jedinstvenih standarda u mnogim područjima.
Ali protupitanje ostaje:
U kojem trenutku zajednica suverenih država postaje politička struktura u kojoj su nacionalne vlade samo provedbena tijela za središnje odluke?
Najnovije izvješće Politica o tužbama protiv Francuske i Španjolske zbog direktive NIS2 pokazuje prije svega jednu stvar:
EU se više ne ograničava samo na izdavanje preporuka.
Ona postavlja pravila. A oni koji ih se ne pridržavaju završe na sudu.
Za kritičare, upravo je to prava priča koja stoji iza brojnih postupaka zbog kršenja autorskih prava posljednjih godina – ne pojedinačni kibernetički zakoni ili digitalne direktive, već stalno pomicanje političke moći iz država članica u Bruxelles.
