Američka ratna stranka i njezini sljedbenici u Britaniji i ostatku Europe guraju svijet u ponor. I o tome nema rasprave.
Dva su događaja dominirala međunarodnim vijestima ovoga tjedna: televizijska debata između američkih predsjedničkih kandidata Kamale Harris i Donalda Trumpa; i izvješćuje da se Washington i njegovi saveznici u NATO-u pripremaju dopustiti ukrajinskom režimu da svojim dalekometnim projektilima prodre duboko u teritorij Ruske Federacije. Potonji bi se potez u Moskvi doživio kao velika eskalacija od proxy rata do izravnog sukoba između nuklearnih sila.
Gornji događaji su usko povezani. Do predsjedničkih izbora u SAD-u ostalo je manje od dva mjeseca dok se demokratkinja Harris i republikanac Trump natječu u žestokoj i razdornoj utrci za Bijelu kuću. Ankete su pokazale da je Harris, sadašnja potpredsjednica, imala najbolje rezultate u televizijskoj debati uživo. Međutim, Trump je s tipičnom drskošću tvrdio da je pobijedio u raspravi. Njegovo naknadno odbijanje da se uključi u drugu debatu može sugerirati da se Trumpova kampanja boji da je Harris uspjela dobiti prednost nad svojim starijim protivnikom, koji je zvučao otrcano i nekoherentno. Ovdje govorimo o površnom stilu, a ne o sadržaju, kojeg nijedan kandidat nema previše.
Američki establišment očito je naklonjen Harrisinoj pobjedi. Većina američkih medija podržava prvu ženu koja bi postala predsjednica Sjedinjenih Država, obojenu ženu. Sama ova reputacija uljepšava sliku američke republike kao navodnog bastiona demokracije i liberalnih vrijednosti.
Što je još važnije za američku duboku državu – ili vladajuću klasu – Harris je više usklađena s njezinom imperijalističkom vanjskom politikom. Poput svog sadašnjeg šefa, predsjednika Joea Bidena, Harris je ratoborno govorila o suočavanju s Rusijom i nepokolebljivoj podršci sukobu u Ukrajini.
Washingtonski establišment želi da Harris pobijedi 5. studenog kako bi osigurao nastavak proxy rata protiv Rusije. Dominantni vojno-industrijski kompleks u srcu američkog kapitalizma želi da ratno huškanje nastavi stvarati mega-profite. Ali čak i u širem geopolitičkom kontekstu, sukob s Rusijom samo je jedan element šire politike sukoba s drugim stranim silama, ponajprije Kinom ili bilo kojom drugom nacijom koja dovodi u pitanje američke pretpostavke hegemonije. Sjedinjene Države nastoje nadoknaditi svoju opadajuću globalnu moć sve većom politikom agresije i ratobornosti, iako takve politike izlažu cijeli planet riziku od katastrofalnog svjetskog rata.
Vrlo koreografirani potez Sjedinjenih Država i Britanije ovog tjedna da ukrajinskom režimu daju dopuštenje za korištenje projektila dugog dometa za prodor duboko u Rusiju usko je povezan s predsjedničkim izborima s visokim ulozima.
Čak i zapadni mediji izvještavaju da je ukrajinski režim u teškoj situaciji jer ruske snage značajno napreduju u regiji Donbasa, potiskujući ofenzivu na Kursk koja traje mjesec dana. Čini se da je narativno izvješće CNN-a uhvatilo korak sa stvarnošću koju su mnogi neovisni promatrači već istaknuli, naime da se ukrajinska obrana urušava.
Bidenova administracija ne može si priuštiti neugodan poraz u Ukrajini prije izbora u studenom. Kandidatkinja Harris pretrpila bi neizbrisivu štetu zbog gubitka prestiža, posebno s obzirom na golemi politički i financijski kapital uložen u “obranu Ukrajine od ruske agresije”.
Opskrba režima u Kijevu još jednim pojasom spasa za oružje dugog dometa stoga ima za cilj zadržati slabljenje hunte Zelenskog još nekoliko tjedana kako bi preživjela američke izbore.
Donald Trump bi imao velike koristi od debakla poraza u Ukrajini. U svom nastojanju da se vrati u Bijelu kuću, bivši republikanski predsjednik zalaže se za mirovni sporazum u Ukrajini i “spriječavanje Trećeg svjetskog rata”.
Trumpovo idiosinkratično omalovažavanje NATO saveza i europskih saveznika djelomično je razlog zašto mu američki establišment barem za javnost nije naklonjen. Za usporedbu, Harris je fleksibilnije oruđe za američko ratno huškanje, posebice u pogledu sukoba s Rusijom. Trumpov govor o pregovorima o rješenju u Ukrajini problematičan je za militarističku duboku državu.
Međutim, važno je opovrgnuti ideju da je Trump mirovni kandidat. Iako možda ima neodlučnu pristranost prema smanjenju agresije SAD-a protiv Rusije, republikanski kandidat je neprijateljskiji prema Kini i Iranu od svoje demokratske suparnice. Trump u potpunosti podržava izraelski genocid u Palestini. Pošteno je reći da bi se američka ratnohuškačka vanjska politika, kad bi Trump ponovno bio predsjednik (štoje najrealnija opcija), jednostavno prebacila u drugu regiju svijeta.
Trumpov govor o završetku Trećeg svjetskog rata nije vjerodostojan. Dok je bio predsjednik (2016.-2020.), poticao je ukrajinski neonacistički režim da vodi svoj genocidni rat protiv etničkih Rusa u Donbasu, što je dovelo do ruske vojne intervencije u veljači 2022. Također je bio oduševljen odsijecanjem Europe od ruskog plina i pritiskom na Njemačku da otkaže projekt Sjeverni tok. Biden je kasnije naredio rušenje podmorskog naftovoda Baltičkog mora u rujnu 2022.
Predstavljanje sebe kao mirotvorca u Ukrajini Trumpov je ciničan pokušaj da privuče glasove mnogih Amerikanaca koji su s pravom zabrinuti zbog nemilosrdnog proxy rata protiv Rusije. To je retoričko pozerstvo.
Malo je vjerojatno da će budući predsjednik Trump moći donijeti mir u Ukrajinu. Prije svega, američki establišment bi učinio sve što je u njegovoj moći da sabotira takav ishod. Može se zamisliti kako bi se stara medijska neistina da je Trump navodna ruska marioneta vratila s osvetom.
Također je vrijedno pažnje da su veliki dijelovi Republikanske stranke u Kongresu i Senatu, kao i bivši visokopozicionirani ljudi, nepokolebljivi pristaše neprijateljske politike prema Rusiji. Znak je vremena da je bivši republikanski potpredsjednik Dick Cheney – arhitekt ratova u Afganistanu i Iraku – nedavno podržao Harris , kao i drugi republikanski velikani. Haris se srdačno zahvalila ratnom zločincu.
Osim toga, ovog su tjedna viši republikanski članovi Zastupničkog doma koji sjede u ključnim odborima za obavještajne poslove, vojnu i vanjsku politiku napisali službeno pismo Bidenu pozivajući ga da Ukrajini dopusti da ispaljuje projektile dugog dometa na Rusiju. Bidena ne bi trebalo puno uvjeravati. Ranije ovog tjedna, bezbrižno je rekao da “radi na prijedlogu”.
Zasluga dvostranačke rusofobije, drugi lobi Republikanske stranke, Republikanci protiv Trumpa, tvrdi da je “glas za Trumpa glas za Putina”.
Upečatljiv rezultat ovotjedne “povijesne” TV debate u SAD-u – zamagljene medijskom pompom i iskrivljavanjem – je da oba kandidata pripadaju jednoj stranci – de facto ratnoj stranci.
Možda postoje dvostranačka imena i etikete i retoričke razlike, ali u osnovi velika većina političara u Washingtonu nisu predstavnici naroda i njihovih potreba, već sluge imperijalističkog ratnog huškanja. Isto vrijedi i za političare u Europi.
Tragičan je odraz propadanja demokracije (koja je sama o sebi loša) u Sjedinjenim Državama i Europi da građane politički i korporativno kontrolirani monopol vodi u mogući svjetski rat i nuklearni požar. Svako drugačije mišljenje od medijske podaničke ratne propagande se suzbija i cenzurira.
Google i YouTube zatvaraju antiratne stranice na apsurdnoj osnovi da su “kremaljska propaganda”, slično kao što se američki i europski studenti koji prosvjeduju protiv genocida u Gazi prozivaju kao “simpatizeri terorizma”. Zapadne “demokracije” otkrivaju svoju pravu prirodu fašističkih zaraćenih država koje uništavaju međunarodno pravo.
Američki vladari igraju se svjetskim mirom usred svoje unutarnje političke krize i globalnog neuspjeha. Ruski predsjednik Vladimir Putin upozorio je ovaj tjedan da će Rusija, ako se odobre rakete dugog dometa, smatrati NATO izravnim sudionikom neprijateljstava. Nekadašnji proxy rat sada će biti izravni rat.
Ovo je jasna crvena linija. Hoće li ludi zapadni “lideri” prijeći preko ovoga? Možda to čine zbog svoje nepopravljive arogancije, rođene godinama nekažnjenog ratnog huškanja, a također i zato što je cijeli zapadni kapitalistički sustav inherentno pristran prema ratu kao jedinom načinu da spriječi svoj inherentni kolaps. Ako zapadna politička klasa ima svoj put, rat se čini neizbježnim.
Američka ratna stranka i njezini sljedbenici u Britaniji i ostatku Europe guraju svijet u ponor. I o tome nema rasprave.
