Može li drevna superhrana pomoći u popravljanju oštećenja od šiljastih proteina?
U kolovozu 2022. japanski znanstvenici sa Sveučilišta Josai otkrili su da natokinaza, enzim dobiven iz fermentirane soje, može razgraditi šiljasti protein koronavirusa SARS-CoV-2 u laboratorijskim uvjetima.
Rezultati, objavljeni u znanstvenom časopisu Molecules, postavili su pitanje: Može li ova tradicionalna japanska hrana pomoći i ljudima koji imaju zdravstvenih problema povezanih s perzistencijom šiljastog proteina?
Interes za natokinazu od tada raste, a mnogi je ljudi već koriste kao dodatak prehrani. Međutim, njezini učinci na ove probleme još nisu potvrđeni kliničkim ispitivanjima.
Problem šiljastog proteina: što je istraživanje otkrilo
Šiljasti protein nije samo pasivni dio virusa ili antigen proizveden nakon cijepljenja. To je biološki aktivan protein čije učinke na ljudske stanice znanstvenici intenzivno istražuju.
Istraživači sa Salkova instituta i Sveučilišta Kalifornija u San Diegu 2021. godine pokazali su da sam šiljasti protein može oštetiti stanice koje oblažu krvne žile u eksperimentalnim uvjetima. Ometao je aktivnost receptora ACE2 i poremetio funkciju mitohondrija, koji stanicama osiguravaju energiju.
Južnoafrički tim predvođen profesoricom Etheresijom Pretorius sa Sveučilišta Stellenbosch otkrio je da šiljasti protein potiče stvaranje neobičnih fibrinskih ugrušaka. Oni sadržavaju strukture slične amiloidu i otporni su na prirodnu razgradnju. Znanstvenici istražuju njihovu moguću ulogu u poremećajima cirkulacije u najmanjim krvnim žilama i dugoročne posljedice covida.
Drugo je pitanje koliko dugo šiljasti protein može perzistirati nakon infekcije ili cijepljenja i gdje se nalazi.
Podaci dostavljeni japanskoj regulatornoj agenciji PMDA pokazali su da su lipidne nanočestice korištene u mRNA cjepivima pronađene i u eksperimentalnim studijama izvan mjesta injekcije, primjerice u jetri ili slezeni. Međutim, ti se podaci odnose na distribuciju nosača cjepiva, a ne izravno na šiljasti protein.
Istraživanje koje je vodilo Sveučilište Stanford donijelo je još jedno otkriće. Istraživači su primijetili prisutnost mRNA cjepiva i šiljastog antigena u limfnim čvorovima nekih cijepljenih osoba osam tjedana nakon primjene cjepiva. S druge strane, danska studija otkrila je fragmente mRNA cjepiva u krvnoj plazmi do 28 dana nakon cijepljenja.
Ovi nalazi pokazuju da se mRNA cjepiva i šiljasti antigen mogu otkriti u organizmu dugo nakon cijepljenja. Sama prisutnost antigena ne znači da je došlo do oštećenja organizma, ali pitanje njegove perzistencije i mogućih učinaka na zdravlje zaslužuje daljnju pozornost.
Kako natokinaza zapravo djeluje
Natokinazu je 1980. godine otkrio japanski istraživač Hiroyuki Sumi. Ovaj enzim nastaje tijekom fermentacije soje pomoću bakterije Bacillus subtilis natto. Dobiveni proizvod je natto, tradicionalna japanska hrana karakterističnog okusa i ljepljive konzistencije.
Natokinaza je privukla pozornost znanstvenika uglavnom zbog svoje sposobnosti razgradnje fibrina, proteina koji čini osnovu krvnih ugrušaka. U laboratorijskim eksperimentima fibrin se može izravno razgraditi, a natokinaza može utjecati i na tvari koje reguliraju njegovu prirodnu razgradnju.
Međutim, najzanimljivije otkriće dogodilo se 2022. godine.
Japanski znanstvenici otkrili su da natokinaza također može razgraditi šiljasti protein koronavirusa. Učinak je ovisio o koncentraciji enzima i vremenu njegova djelovanja. Pri koncentraciji od 1 mikrograma po mililitru primijetili su razgradnju proteina nakon otprilike 60 minuta.
Kada su zagrijali enzim ili blokirali njegovu aktivnost, razgradnja se zaustavila. Potvrđeno je da je za taj učinak odgovorna sama enzimska aktivnost natokinaze.
Druga japanska studija iz 2021. godine proučavala je ekstrakt soje fermentirane pomoću bakterije koja se koristi za proizvodnju natta. Utvrđeno je da taj ekstrakt može suzbiti infekciju koronavirusom SARS-CoV-2 u staničnim kulturama. I u ovom je slučaju učinak nestao nakon zagrijavanja ekstrakta.
Oba su eksperimenta tako pružila konkretne dokaze o sposobnosti enzima iz natta da razgrađuju virusne proteine i potaknula daljnji interes za njihovu moguću primjenu.
Što su studije pokazale o srcu i krvnim žilama
Natokinaza se istražuje mnogo prije pandemije covida, posebno zbog mogućih blagotvornih učinaka na krvni tlak, zgrušavanje krvi i aterosklerozu.
Randomizirano ispitivanje iz 2008. godine, provedeno na 86 osoba s visokim krvnim tlakom, pokazalo je da dnevna doza od 2000 FU natokinaze snižava sistolički krvni tlak u prosjeku za oko 5,5 mmHg. FU su jedinice koje se koriste za izražavanje enzimske aktivnosti.
Međutim, nisu sva istraživanja dala jednako pozitivne rezultate.
Veća trogodišnja studija objavljena 2021. godine pratila je 265 odraslih osoba bez dijagnosticirane kardiovaskularne bolesti. Bila je dvostruko slijepa i kontrolirana placebom, što je jedna od najpouzdanijih metoda za provjeru učinaka liječenja.
Pri dozi od 2000 FU dnevno istraživači nisu pronašli značajno usporavanje razvoja ateroskleroze.
Međutim, godinu dana kasnije kineski istraživači došli su do znatno drugačijih rezultata.
U opservacijskoj studiji koja je uključivala 1062 sudionika pratili su učinke natokinaze tijekom dvanaest mjeseci. Pri dozi od 10 800 FU dnevno primijetili su poboljšanje razine lipida u krvi, a kod sudionika s aterosklerozom prosječno smanjenje površine plaka u karotidnim arterijama za 36 %.
Niža doza od 3600 FU dnevno nije dala slične rezultate.
Ovi nalazi upućuju na to da doza natokinaze može imati važnu ulogu, iako rezultate opservacijske studije tek treba potvrditi visokokvalitetnim randomiziranim ispitivanjem.
Upravo sposobnost natokinaze da djeluje na fibrin i procese zgrušavanja krvi čini ovaj enzim zanimljivim i u istraživanjima mogućih posljedica djelovanja šiljastog proteina.
Što ostaje nedokazano
Najveće otvoreno pitanje jest može li natokinaza, uzeta oralno, imati isti učinak u ljudskom tijelu kakav su znanstvenici primijetili u laboratoriju.
Eksperimenti su potvrdili da enzim može izravno razgraditi šiljasti protein. Međutim, još nema kontrolirane kliničke studije koja pokazuje da uporaba natokinaze uklanja taj protein iz ljudskih tkiva ili poboljšava zdravstvena stanja nakon cijepljenja.
Također nije dovoljno jasno koliko aktivnog enzima dospijeva u krvotok nakon prolaska kroz probavni trakt i postiže li ondje potrebnu koncentraciju.
Ipak, natokinaza se već pojavila u preporukama nekih medicinskih skupina. Alijansa za kritičnu skrb Front Line COVID-19 (FLCCC) uvrstila ju je u svoj protokol I-RECOVER za komplikacije nakon covida i cijepljenja.
Riječ je o eksperimentalnom pristupu čija učinkovitost u tim okolnostima još nije klinički potvrđena.
Međutim, laboratorijski rezultati pružaju konkretan razlog za istraživanje mogućnosti primjene svojstava natokinaze u liječenju ljudi.
Sigurnost: kada treba biti oprezan s natokinazom
Iako natokinaza potječe iz tradicionalne hrane, u koncentriranom obliku riječ je o biološki aktivnom enzimu koji može utjecati na procese zgrušavanja krvi.
U stručnoj literaturi opisane su i ozbiljne komplikacije. Među njima su krvarenje u mozgu kod pacijentice koja je kombinirala natokinazu s aspirinom te smrtonosno krvarenje u trbuhu kod starije žene.
Zabilježen je i slučaj tromboze mehaničkog srčanog zaliska kod pacijenta koji je prekinuo propisanu terapiju varfarinom i zamijenio je natokinazom.
Natokinaza se stoga ne smije koristiti kao zamjena za propisane lijekove za razrjeđivanje krvi.
Osobe koje uzimaju antikoagulanse ili antitrombocitne lijekove, pacijenti s poremećajima zgrušavanja krvi i osobe koje čekaju planirani kirurški zahvat trebaju biti posebno oprezni. U takvim je slučajevima potrebno savjetovati se s liječnikom.
Osim toga, veće doze koje su u nekim studijama dale zanimljive rezultate ne mogu se automatski smatrati sigurnima za dugotrajnu svakodnevnu primjenu.
Istraživanje koje je trebalo biti provedeno davno
Kada enzim dobiven iz hrane koja se proizvodi fermentacijom već stoljećima može razgraditi fibrin, pa čak i šiljasti protein koronavirusa u laboratoriju, riječ je o otkriću koje zaslužuje temeljito istraživanje.
Natokinaza nije nova. Znanstvenici već desetljećima proučavaju njezine učinke. Unatoč tome, još uvijek nedostaju velike kliničke studije koje bi pouzdano utvrdile njezinu učinkovitost, optimalno doziranje i mogućnosti primjene kod poremećaja nakon covida ili cijepljenja.
Jedan od razloga može biti ekonomika farmaceutskih istraživanja. Budući da je natokinaza prirodni enzim, ne može se jednostavno monopolizirati patentom, što financiranje skupih kliničkih ispitivanja čini manje privlačnim privatnim ulagačima.
Osim toga, proizvođači dodataka prehrani mogu je prodavati bez potrebe za financiranjem velikih studija kojima bi se dokazao njezin terapijski učinak. Danas postoje zanimljivi laboratorijski dokazi i neka ohrabrujuća klinička zapažanja, ali i mnoga neodgovorena pitanja.
Natokinaza možda nije čudotvorno rješenje. Međutim, njezini su biološki učinci dovoljno značajni da zaslužuju mnogo temeljitije istraživanje.
