Ludilo energetske tranzicije: Britance se moli da ne peru rublje tijekom pomrčine Sunca

Ludilo energetske tranzicije: Britance se moli da ne peru rublje tijekom pomrčine Sunca

Advertisements

Ludilo energetske tranzicije: Britance se moli da ne peru rublje tijekom pomrčine Sunca.

Advertisements

Najveći britanski opskrbljivač električnom energijom Octopus Energy moli svoje korisnike da tijekom pomrčine Sunca u srijedu navečer, ako je moguće, ostave isključene perilice rublja, perilice posuđa i druge električne uređaje. Pad proizvodnje solarne energije događa se upravo u večernjem razdoblju najveće potrošnje, dok bi plinske elektrane i dodatne pričuve trebale nadoknaditi nastali manjak. Zbrkana britanska energetska tranzicija tako pruža zanimljiv prizor: što se zemlja više oslanja na vremenski ovisnu proizvodnju električne energije, to bi se potrošači na kraju trebali više ravnati prema tome kada je upravo ima dovoljno.

U srijedu navečer Mjesec će se postaviti ispred Sunca. Za većinu Britanaca to je rijedak prirodni fenomen. Za Octopus Energy, međutim, očito je to dovoljan razlog da svoje korisnike preventivno zamoli da između 18 i 20 sati troše nešto manje električne energije. Perilica rublja, perilica posuđa, igraća konzola i drugi veći potrošači trebali bi, ako je moguće, pričekati. Tko posluša, u nedjelju će dobiti jedan besplatan sat električne energije. Tako se od problema s opskrbom ipak može napraviti marketinška akcija.

Octopus je akciju nazvao „Eclipse Power Down“ (pitamo se pritom jesu li možda mislili na „Black Hawk Down“?). Uz to ide i nagradna igra: kao nagrada se nudi solarni sustav s ugradnjom ili, kao alternativa, 12.000 funti. Iza cijelog tog PR-cirkusa, međutim, krije se golem problem britanske opskrbe električnom energijom. Prema podacima Octopusa, u srpnju je već 14,4 posto britanske električne energije dolazilo iz solarnih elektrana. Kada Sunce velikim dijelom nestane iza Mjeseca, njihova proizvodnja u kratkom vremenu naglo pada. A budući da se sve to događa upravo u trenutku kada milijuni ljudi dolaze kući i potrošnja električne energije raste, druge elektrane moraju preuzeti njihovu ulogu.

Advertisements

Prije svega, plinske elektrane tada ponovno moraju spašavati ono što vremenski ovisni „obnovljivi izvori“ upravo ne mogu isporučiti. Upravo njihovu dodatnu uporabu Octopus iz razloga klimatske opsjednutosti, međutim, želi svesti na najmanju moguću mjeru jer se pritom stvara CO2 – a osim toga, plin je skup. Stoga bi potrošač trebao manje trošiti. Mjesec zaklanja Sunce, proizvodnja solarne energije naglo pada, plin mora uskočiti – a kako se to ne bi dogodilo u velikim razmjerima, ljudi bi trebali pustiti perilicu posuđa da radi kasnije i radije promatrati prirodni fenomen nego sjediti za računalom ili gledati televiziju.

Ni britanski operator elektroenergetske mreže u početku nije bio tako opušten. National Energy System Operator (NESO) izdao je za srijedu navečer takozvanu „Electricity Margin Notice“ i zatražio dodatnu snagu na tržištu. Prema prvotnim izračunima, prognozama je povremeno nedostajalo oko 1.200 megavata u odnosu na željenu sigurnosnu pričuvu. U srijedu ujutro obavijest je ponovno povučena. Prema NESO-u, sada više ne postoji neposredna opasnost za opskrbu kućanstava električnom energijom. Ipak, već se godinama zna da ova pomrčina Sunca dolazi, pa su se odgovarajuće pripreme mogle poduzeti unaprijed. Sada se mora nadati da će barem bog vjetra biti nešto milostiviji i da tako neće biti potrebno previše koristiti nepopularne plinske elektrane.

Povratak u srednji vijek…

Britanski energetski sustav u međuvremenu bi trebao postati još mnogo ovisniji o vjetru i Suncu. London do 2030. želi instalirati između 45 i 47 gigavata solarnih kapaciteta. Istodobno „Clean Power 2030 Action Plan“ predviđa između 40 i 50 gigavata upravljivih i dugoročno fleksibilnih kapaciteta, kako bi mreža funkcionirala i onda kada vjetar i Sunce proizvode premalo energije. Znatan dio toga i dalje bi trebale osiguravati plinske elektrane. Tako nastaje zanimljiv poslovni model. Gradi se sve više vremenski ovisnih proizvodnih kapaciteta, istodobno se konvencionalne elektrane drže kao osiguranje, a dodatno se plaća za sustave za pohranu energije, proširenje mreže, rezervne kapacitete i upravljanje potrošnjom. Plinske elektrane ubuduće će možda raditi manje, ali zbog toga još dugo neće moći nestati. Moraju se održavati, imati osoblje i biti spremne za rad kako bi u kratkom roku mogle preuzeti opskrbu kada vjetar i Sunce ponovno ne budu surađivali.

Što je veći udio energije iz vjetra i Sunca, to su važniji ti mehanizmi uravnoteženja. Puno vjetra i puno Sunca mogu proizvesti goleme količine električne energije. Kada nema ni jednog ni drugog, impresivan broj instaliranih gigavata na papiru malo vrijedi. Tada su potrebni sustavi za pohranu energije, uvoz, plinske elektrane ili potrošači koji mogu prebaciti svoju potrošnju električne energije u razdoblja viška. Velika Britanija stoga već intenzivno radi na tome da potražnju snažnije prilagodi ponudi. Octopus kod privatnih kućanstava vidi teoretski potencijal za pomicanje potrošnje od oko 13 gigavata. Električna vozila trebala bi se po mogućnosti puniti kada ima dovoljno električne energije, baterijski sustavi trebali bi se odgovarajuće upravljati, a pametni kućanski uređaji trebali bi svoj rad prebacivati u povoljnija vremenska razdoblja. Vlada za to koristi pojmove poput „Energy Smart Appliances“ i „consumer-led flexibility“.

Advertisements

No za građane (i poduzeća) ovo predstavlja prekretnicu. Kod perilica rublja ili perilica posuđa još se može nasmijati. Hoće li se rublje prati u 19 ili 22 sata, za mnoga kućanstva doista vjerojatno nije od velike važnosti. Kod gospodarstva je situacija drugačija. Tvornice, podatkovni centri, bolnice, prometni sustavi, hladnjače ili poslovni objekti ne prilagođavaju svoje procese tome sja li upravo Sunce ili puše li dovoljno vjetar. Sigurnost opskrbe za industrijsku lokaciju naposljetku znači da je energija dostupna onda kada je potrebna.

No upravo tu britanska energetska tranzicija postaje sve čudnija. Desetljećima je zadaća elektroenergetskog sustava bila što je moguće više prilagoditi proizvodnju potrošnji. Sada se gradi sve više proizvodnih kapaciteta koji se ne ravnaju ni prema potrebama ni prema dobu dana, a kao odgovor na to potrošnja bi trebala postati fleksibilnija. Proizvodnja električne energije ravna se prema vremenskim prilikama, pa bi se prema njima sve više trebao ravnati i potrošač – baš kao što su se ljudi u predindustrijsko doba morali ravnati prema vremenu. Pomrčina Sunca čini ovo načelo posebno zornim tijekom dva sata. Velika Britanija masovno povećava svoje solarne kapacitete, istodobno drži plinske elektrane kao osiguranje te paralelno pokušava milijune kućanstava pretvoriti u upravljive sastavnice elektroenergetske mreže. Pa, ako ovo nije zoran primjer kako nas energetska tranzicija ponovno katapultira u srednji vijek…

Ako se želite detaljnije upoznati s tehničkim, gospodarskim i ekološkim negativnim stranama masovne izgradnje vjetroelektrana: Heinz Steiner opširno obrađuje te teme u svojoj novoj knjizi „Ludilo energije vjetra

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements