David Icke upozorava da je novi Spielbergov film dio psihološke operacije.
Prema Davidu Ickeu, Spielbergov nedavno objavljeni film Dan razotkrivanja školski je primjer pažljivo orkestrirane psihološke operacije osmišljene da usmjeri javno mnijenje o izvanzemaljskom životu u određenom smjeru.
Icke je svoju tvrdnju iznio u videu koji je objavio ubrzo nakon gledanja filma, i uopće se ne čini iznenađenim onim što je vidio.
Već krajem 2025. godine, Icke je predvidio da će 2026. biti „godina izvanzemaljca“. Njegovo obrazloženje bilo je jednostavno: Spielberg je radio na velikoj produkciji o otkrivanju izvanzemaljskih događaja, što se savršeno uklapalo u trend koji je predviđao godinama.
Vlade koje su desetljećima odbacivale svako ozbiljno pitanje o NLO-ima kao fantaziju ili besmislicu iznenada su promijenile svoj stav. Ono što se prije odbacivalo kao “meteorološki baloni” ili “plodovi mašte” sada ozbiljno shvaćaju iste vlasti koje su to godinama ismijavale.
I just watched the Spielberg film Disclosure Day that came out in England this afternoon. PSYOP. pic.twitter.com/hGuVYwiAMz
— David Icke (@davidicke) June 10, 2026
Icke ukazuje na upečatljiv obrazac. U 1990-ima, službena poruka u Sjedinjenim Državama bila je kristalno jasna: ne postoje NLO-i, samo ih izmišljate. Ali posljednjih godina ton se potpuno promijenio.
Pentagon je počeo objavljivati slike neobjašnjivih zračnih fenomena, američki Senat je usvojio zakon o objavljivanju informacija o UAP-ovima, a Trumpova administracija je najavila da će objaviti još više arhivskih snimaka UAP-ova ili NLO-a. Slučajnost? Ne prema Ickeu.
Ovi događaji, zajedno s filmom, tvore koordiniranu kampanju, kaže. Ne da bi se ljudima rekla istina, već da bi se dodatno odvratila njihova pažnja od prave istine.
Ono što Ickea posebno brine u vezi s filmom jest način na koji su izvanzemaljci prikazani: kao empatični, razumljivi i moralno superiorni čovječanstvu. Čini se da je poruka filma da ljudi imaju premalo empatije, a izvanzemaljci je imaju. Icke to naziva namjernim iskrivljavanjem činjenica.
Prema njemu, doista postoji neljudska sila koja utječe na ljudsko društvo, ali ta sila definitivno nije prijateljska ili empatična.
Tvrde da ti entiteti manipuliraju ljudskom percepcijom i održavaju simuliranu stvarnost za koju ljudi pogrešno vjeruju da je stvarna. Sugerirajući suprotno publici u filmu, namjeravaju ih zbuniti u vezi s pravom prirodom tog utjecaja.
Icke, kojemu je zbog stavova zabranjen ulazak u EU na četiri godine, raspravu podiže na širu razinu. Prava borba nije oko letećih tanjura ili tajnih vladinih arhiva. Radi se o percepciji.
Tko god kontrolira umove ljudi i ono u što vjeruju, kontrolira njihovo ponašanje. Prema njemu, cenzura, upravljanje narativom i ciljani tokovi informacija alati su iste moći koja ljude drži u mentalnom zatvoru.
Sve više znanstvenika – posebno u kvantnoj fizici – tvrdi da je stvarnost fundamentalno drugačija od onoga što mislimo da jest. Teorija da živimo u simulaciji shvaća se ozbiljnije nego ikad.
Prema Ickeu, upravo su ti uvidi namjerno zamijenjeni filmovima poput Dana razotkrivanja, priče o prijateljskim izvanzemaljcima koju je lakše probaviti.
Što se tiče sadržaja, Icke također smatra da je film jednostavno slab. Priču opisuje kao nevjerojatnu, s radnjom koja okružuje masovno curenje videa koji se viralno širi putem hakiranih mreža.
Ali kvaliteta filma nije baš važna, kaže on. Važno je da film potiče raspravu, da ljudi pričaju o izvanzemaljcima i UAP-ima te tako odvraća pažnju od onoga što se stvarno događa.
Istovremeno objavljivanje vladinih otkrića o UAP-ima i NLO-ima i objavljivanje ove Spielbergove produkcije, kaže on, nije slučajnost. To je koordinirana operacija u kojoj vlade, Hollywood i mainstream mediji rade zajedno – svjesno ili ne – kako bi pojačali određenu narativu.
Dijelite li Ickeov svjetonazor ili ne, njegova analiza postavlja relevantno pitanje: zašto se promjene u vladi i velike zabavne produkcije o izvanzemaljskom životu događaju u isto vrijeme?
Ickeova teza možda jest kontroverzna, ali pitanje koje stoji iza nje – tko određuje što smatramo stvarnošću i zašto – je jasno.
Pogotovo u eri u kojoj vlade i tehnološki divovi imaju veću kontrolu nego ikad prije nad protokom informacija, kritičko razmišljanje o velikim, dobro tempiranim medijskim emisijama nije luksuz, već nužnost.
