Nikada vam neće ponestati ljudi na koje se možete žaliti, a život vam to čini, ne da bi vas uznemirio, već da bi vas osvijestio. Dakle, svi ti ljudi koji ne ispunjavaju vaša očekivanja, a koji bi trebali činiti upravo ono što je ispravno i biti upravo onakvi kakvi bi trebali biti kako bi ispunili vaša očekivanja, tu su da podignu svijest u vama.

Morate biti svjesni kada se žalite na druge ili bilo što, čak i na jednostavne stvari, i pokušajte se tada osloboditi obrasca prigovaranja. Vježbajte ovo. Čim osjetite da ćete izraziti neku  pritužbu, možete vježbati puštanje i vidjeti kako se osjećate. U početku ćete se osjećati kao da vam nešto nedostaje u životu, a zatim ćete osjetiti kako se pojavljuje mir.

Možda mislite da biste trebali postati budala i dopustiti ljudima da rade što god žele? Ne, to ni u kojem slučaju, ali bilo koju informaciju koju imate nekome prenijeti, možete to učiniti bez prigovora i tenzija.

Prigovaranje nikome ne pomaže. Prigovaranje neće učiniti niti jednu osobu svjesnijom; ono samo jača njezinu identifikaciju s vašim lažnim egom – to je jedina korist koju ima. Dakle, kao duhovnu praksu, preporučujem vam da se ne žalite, što ne znači da ne možete poduzeti nešto na neki drugi način.

Ne žaliti se počinje time da se ne žalite naglas, a ako prestanete nešto govoriti, to se možda i dalje događa u vašem umu; stoga morate usmjeriti svoju pažnju na to, promatrajući ima li ikakvog napretka u mislima koje se još uvijek žale u vašoj glavi. Čak i kada ste uspjeli prestati izgovarati ih naglas, pratite hoće li se vaš um i dalje žaliti.

Kad jednom pogledate tu misao, shvatit ćete da takva vrsta razmišljanja ne čini vaš život ugodnijim ili radosnijim, ne baš, i da možete puno ljepše i ugodnije živjeti bez nje… život je puno bolji bez nje, lakši, jasniji.