Na temu ega ispisano je tisuće stranica, održano bezbroj predavanja i seminara, rasprava, a u narodu se nekako udomaćilo mišljenje da je prosvjetljenje stanje bez ega i često nailazim na tvrdnje da ga treba zgaziti, zapaliti, uništiti.

Iz svega spomenutog čini se da je ego pravi zločinac i crna mrlja na duši čovjeka kojega se, pošto-poto, potrebno čim prije riješiti. S druge strane – u duhovnosti, ego je vrlo ‘tražena roba’ što se manifestira kroz hvalospjeve raznim postignućima i duhovnim uspjesima.

Zaključujemo – ego je dio našeg sustava. On postoji u svakom od nas i funkcija mu je određivanje konkretnog ili apstraktnog prostora koji zauzimamo. Ego definira granicu između nas i ostatka svemira i na taj nas način određuje.

Zato kažemo da čovjek bez ega ne postoji. Bez granice koju postavlja ego, mnogo toga ne bi bilo. Recimo, ne bi bilo komunikacije, ne bi bilo razlika u izrazu, ne bi bilo nikakvih međusobnih odnosa.

Ne bi bilo ni tebe, ni mene, a onda ni ljubavi među nama. Za kreaciju jedne misli ili osjećaja potreban je ego koji će tu misao ili osjećaj staviti na neko mjesto, staviti u kontekst i povezati s drugim mislima i osjećajima i omogućiti njihovu međusobnu interakciju. Bez ega ne bi bilo ljepote, zadivljenosti, očaranosti, djelovanja.

Ne bi bilo života kao takvog. Ljepota i raznolikost življenja, osjećaja, misli, kreacija omogućeno je postojanjem nečega što određuje gdje nešto počinje, a gdje završava, a to je upravo ego.

Nema funkcionalnog življenja bez ega. Čovjek bez ega ne postoji.

Ispravak!!! – možda i postoji u nekoj mentalnoj instituciji i pod neprestanom kontrolom medicinskog osoblja, jer bi se radilo o teškom psihičkom poremećaju koji bi sprječavao bilo kakvu svakodnevnu funkcionalnost.

Nikada nemojte željeti riješiti se ega! Svaki dio nas ima svoju funkciju, pa tako i ego. Ego je neophodan za normalno funkcioniranje čovjeka. On je kreativna snaga čovjeka. Koncept ega spominje se u različitom kontekstu, od istočnjačke filozofije pa do Freuda. Kada nekome kažemo: “Imaš veliki ego” to obično napravimo da bismo ga kritizirali.

Prema Freudu, ego se uglavnom odnosi na svjesni dio ličnosti i odgovoran je za donošenje odluka i funkcioniranje u stvarnim okolnostima. On balansira između superega i ida. Superego možemo zamisliti kao glas naših roditelja ili učitelja koji nam, kao takav, često nameće grižnju savjesti zbog (ne)moralnih misli ili naših postupaka.

S druge strane, id, djeluje kao suprotna poluga superegu. On poput djeteta povlači na stranu zadovoljenja primarnih impulsa, ne prihvaćajući “ne” kao odgovor i neprekidno teži zadovoljenju svojih želja i potreba.

S jedne strane, ego obuzdava pretjerano moraliziranje superega, a s druge strane drži pod kontrolom djetinjaste zahtjeve ida. Kada je naš ego u stanju dobro balansirati između zadovoljenja superega i ida, možemo kolokvijalno reći da “imamo svoje čvrsto ja”.

Čovjek bez ega ne postoji. Zdravog čovjeka nema bez ega. Ego postoji kao nezamjenjiv i koristan dio ljudskog bića. Ego možemo promatrati kao sliku koju imamo o sebi. Ona može biti grandiozna, prevelikih ili premalih dimenzija, balansiranih ili manje balansiranih nijansi.

Ono što možemo je biti svjesni našeg ega, držati ga pod kontrolom, pratiti i po potrebi korigirati osjetljiv balans onoga što psihoanalitičari zovu id i superego, koji bi se, kao jin i jang, trebali nadopunjavati u vlastitoj ravnoteži.

Svaka misao o uništenju ega čista je besmislica i u krajnjoj liniji nemoguća misija. Kao što su srce i um dva principa u jednom, tako su duša i ego dva svijeta u jednom biću. Isto tako, prosvjetljenje i ego nisu ni u kakvoj korelaciji. Ego nije važan za prosvjetljenje, odnosno, jednako je važan kao i bilo koji drugi dio čovjekova duha ili tijela.

To je zapravo funkcionalan ego. On ima samopouzdanja i može biti ekstrovert, a istovremeno može biti kreativan, ranjiv i introvert. To je jaka osobnost, ali nije usmjerena na samoga sebe niti je bezosjećajna prema drugima.

Što je zdrav ego?! On je dobar i brižan. On istinski brine o sebi i drugima i žrtvovat će svoje potrebe kako bi pomogao drugima. Živi na rubu i provjerava koje su mu granice, ali to radi s poštovanjem prema drugima. Zdrav i veliki ego uvijek treba biti spreman na promjene i njima težiti.

Nezdravi ego uvijek želi više. Uvijek želi biti više. Nikada ne uživa u onome što jest. Problematičan ego želi jedan tip ishoda, bez obzira na ono što je potrebno da do toga dođe. Može se osjećati superiorno u odnosu na druge i voli okrivljavati druge za svoje osjećaje.

Kada govorimo o Egu, najvažnije je da shvatimo da mi nismo naš Ego. Ako Ego vlada nama i ako se poistovjećujemo sa svojim Egom, imat ćemo ograničen pogled na svijet. Kako bismo najbolje sagledali život i vidjeli što se stvarno događa oko nas, nužno je Ego držati pod kontrolom i na svijet gledati s pozicije Višeg Ja.