Svatko od nas može u bilo kojem trenutku u svojim mislima ili na glas prolaziti kroz svoje djetinjstvo i neke povrede koje smo doživjeli u tom krhkom životnom razdoblju dok smo se formirali kao ljudi.  Nije iz perspektive zrelosti toliko teško shvatiti što smo u tim trenucima proživljavali i kako smo se osjećali, već je mnogo važnije do kraja shvatiti kako se osjećamo sada dok nam se te emocije vraćaju i zašto se danas osjećamo tako kako se osjećamo te zašto se ponašamo tako kako se ponašamo.

Budimo svjesni činjenice da nam se rane iz prošlosti cijeloga života vraćaju u život na razne načine. Prate nas poput sjena. Znajmo se nositi s njima i znajmo ih razumjeti. Javljat će nam se u raznim trenucima koji će u nama izazvati njihovo buđenje. Nikad ne znamo što može biti okidač za buđenje nekog ožiljka koji u nama nije zacijelio.

Ne bojmo ih  se, već ih pogledajmo u oči i svaki put iznova prepoznajmo razloge njihova javljanja te budimo svjesni vlastitog ponašanja na koje možemo utjecati upravo ako do kraja razumijemo naše životne ožiljke. Svaka rana ima proces svoga zacjeljivanja. Zacjeljivanje rana ponekad traje dugo, ali vrijedi vjerovati da je potpuno iscjeljenje uvijek moguće. Kada iscijelimo našu prošlost i sve naše ožiljke, tada i naša sadašnjost odjednom ozdravljuje, kao i mi zajedno s njom.