U crkvenim grupama odrasli muškarci sjede u krugu i nariču nad svojom sudbinom, nad traumama iz djetinjstva, “neizliječenim ranama”, “generacijskim prokletstvima”… I ne znam bih li se zbog toga posprdno smijao ili razočarano plakao.

Kako se woke luđaci natječu tko je više gej / trans / ne-bijel / semit / bla… te samim time pod “većom opresijom bijelih hetero muškaraca na poziciji moći” i veća “žrtva”, tako su i ovi donedavno normalni počeli sliniti i plakati nad svojim životima.

Što je apsolutno nespojivo s jednim kršćaninom, koji bi morao znati da je na strani Pobjednika koji je spasio sve sudbine, izliječio sve rane i prekinuo sva prokletstva!

Nisi žrtva, kukavica si. Prestani cmoljiti i popuni redove u borbi za duše u ovom svijetu, iza neprijateljskih linija. Krist je Kralj!