Malo morbidne šale ponekad nije naodmet, ali stvarno, baš je danima nekako depresivno i vjerujem da se mnogi od vas tako osjećaju. Možda je i nekima od vas kroz glavu prošla i takva morbidna misao s kojom sam počeo ovaj tekst.

Već sam pisao o tome da sam u životu poznavao možda i blizu desetak samoubojica od kojih sam za neke slutio što bi si mogli napraviti. Nisam, naravno, pokušao niti jednog spasiti (nisam za to obučen, op.a.), osim jednog indirektno, jer nisam dovoljno ozbiljno shvatio unutarnji glas koji mi je govorio da se s tim čovjekom nešto ozbiljno događa.

Zato bih vas upozorio da ako vidite ljude za koje sumnjate da su u ozbiljnoj depresiji, problemima i slično i ako sumnjate da bi si mogli nešto nažao i tragično napraviti, nemojte biti kao ja i ignorirati informacije koje vam šalje viša svijest, već sjednite sa svojim prijateljima i znancima, pitajte ih kako se osjećaju, pružite im podršku i ponudite ruku pomoći te ih uputite na konzultacije sa stručnim osobljem koje im može pomoći.

No, ono najvažnije po meni, ako posumnjate, kao što sam ja posumnjao, da postoji mogućnost nečijeg dizanja ruke na sebe, neumorno pričajte s tom osobom o tome što ju muči. Ne ostavljajte ga ili nju samog (samu). Zašto? Zato što na taj način možete ljude usmjeriti da si usade misao u glavu da to ne smiju i neće nikada napraviti, ma što god im se u životu događalo, jer da su sve stvari i životni problemi prolazni i u konačnici rješivi.

Kako to znam? Znam, jer sam i sam kao tinejdžer u nekim mračnim danima bio u situaciji da pomislim na samoubojstvo, kao i mnogi od nas. No, onda sam jednoga dana donio odluku da što god mi se u životu dogodilo – to si neću nikada napraviti i od tada znam da sam siguran, bar od samoga sebe.

Kada dođu depresivni dani, ne prepuštajmo se letargiji i ne pomišljajmo na najgore. I, znajmo da nikada nismo sami, koliko god nam se ponekad činilo da jesmo. Uvijek je netko tu tko nas može saslušati i razumjeti. Nemojmo  raditi projekcije i puniti se negativnim scenarijima i ishodima bilo koje situacije, već se trudimo ostati pozitivni, jer ništa nije vrijedno narušavanja našeg unutarnjeg mira, našeg zdravlja, a kamoli našega života. Život je čudo i trebamo to znati cijeniti.