- Laura Aboli
- Arhiva portala Epoha, Pixabay, X
U posljednje vrijeme razmišljam o ove dvije vrlo važne emocije i čini mi se da smo pomiješali, a zapravo i izjednačili, njihovo značenje. Tražimo zadovoljstvo pod lažnom idejom da će sreća doći s njim ili da je zapravo jedno isto kao i drugo, ali je li to doista slučaj?
U stvarnosti u kojoj novac, očito, ‘pokreće svijet’, ova zbrka svakako koristi sustavu, uostalom, užitak se može kupiti, a budući da je neizbježno kratkotrajan, može vam se prodati mnogo, mnogo puta. To je unosan posao prodaje užitka i u velikoj mjeri osnova konzumerističkog društva u kojem živimo.
Sreća je, s druge strane, slobodno dostupna i može biti dugotrajna. Užitak je imati, uzimati, posjedovati. Sreća je davati, dijeliti, nuditi. Užitak se može postići supstancama, sreća ne.
Ekstremni užitak vodi do ovisnosti, bilo da se radi o supstancama ili ponašanju, ali ne postoji nešto poput ovisnosti o previše sreće.
Kako smo onda pomiješali tako suprotstavljene koncepte? Mislim da je to upravo zato što se jedan može pakirati, plasirati na tržište i prodati uz profit, dok je drugi stav, razumijevanje, uvid u bit onoga što uistinu jesmo i što je život. Jedan koncept zahtijeva novac, drugi zahtijeva nesebičnost pa pogodite koji je od ova dva koncepta promoviran, reklamiran i potican?
Materijalistička potraga za užitkom koja pokreće naše konzumerističko društvo? Ili introspektivna potraga za unutarnjom ravnotežom, mirom i trajnom srećom, što neizbježno vodi do snažnog, slobodnog razmišljanja i manje manipulativnih ljudi? Mislim da je odgovor jasan čak i najmanje ciničnima!
Kada težimo sreći kroz potragu za užitkom, postajemo magarac koji trči za mrkvom kojom mu se maše pred nosom. Jednostavno je nikada nećemo dosegnuti, ali pritom podmazujemo i hranimo sustav koji nas je prevario i zaveo. Naizgled nedostižna ‘mrkva’, tj. sreća koju pogrešno tražimo kroz užitak, ispada da nam ne izmiče samo zato što je zapravo tražimo na krivom mjestu, već zato što biokemijski jedno blokira drugo.
Zadovoljstvo proizvodi dopamin, a sreća serotonin. I dopamin i serotonin su neurotransmiteri; kemikalije koje mozak proizvodi kako bi komunicirao između jedne živčane stanice i druge. Dopamin pobuđuje neurone, ali kada su neuroni previše i prečesto pobuđeni, oni imaju tendenciju umrijeti. Obrambeni mehanizam neurona protiv smrti prekomjernom stimulacijom je smanjenje broja receptora koji su dostupni za stimulaciju. Taj se proces naziva ‘smanjena regulacija’ i objašnjava zašto, bilo da se radi o tvarima ili ponašanjima koja generiraju nalet, osoba na kraju mora povećati dozu ili ponašanje kako bi dobila isti stupanj naleta. Svaki put potrebna je veća doza i još veća doza dok na kraju nije potrebna ogromna doza gotovo bez ikakvog učinka. To se naziva ‘tolerancija’, a kada neuroni počnu umirati, to se naziva ‘ovisnost’.
Serotonin je, s druge strane, inhibitor. On inhibira svoje receptore, drugim riječima, usporava neurone umjesto da ih potiče da se aktiviraju i pritom se doživljava osjećaj neopisivog zadovoljstva, spokoja, ispunjenja ili zapravo te neuhvatljive stvari koju nazivamo ‘srećom’.
Ali evo najzanimljivije činjenice: postoji jedna stvar koja smanjuje serotonin, pogodite što je to? To je dopamin. Zapravo, što više zadovoljstva tražite, to ste nesretniji. To svakako objašnjava zašto su ovisnici obično vrlo nesretni ljudi, ali također baca svjetlo na to zašto društvo možda pati od epidemijske razine nesreće.
Čini se da učinkovito smanjujemo svoje šanse za sreću svakom besmislenom težnjom za materijalističkim ili hedonističkim užitkom. Kako nam je ‘mrkva’ i dalje izvan dohvata, upadamo u inflacijsko ponašanje traženja sljedećeg, i sljedećeg, i sljedećeg ‘uzbuđenja’ ili ‘udara’, u začaranom krugu potrebe i želje, poput hrčka u kotaču koji misli da ako trči brže, da bi mogao brže stići do odredišta.
Budimo iskreni, prevareni smo, zavedeni, prevareni da mislimo kako možemo kupiti ono što se ne može kupiti. Užitak nije sreća, to su dvije vrlo različite stvari, stoga pazite da ne tražite jedno u drugom, jer biste mogli uništiti svoje šanse da pronađete i zadržite ono što, vjerujem, u konačnici svi tražimo. Želite li znati gdje to pronaći? Ne tražite dalje; sreća je unutra, u svima nama i potpuno je besplatna, zar to nije dobra vijest?!
