- Laura Aboli
- Arhiva portala Epoha, Pixabay, X
Svijet je prilično podijeljen na one od nas koji su otvoreni beskrajnim mogućnostima stvarnosti i one koji se ograničavaju na svojih pet osjetila. Oni koji žive temeljeći sve na činjenicama i čvrstim dokazima, s lakoćom će one od nas, koji žive po intuiciji, osjećajima ili predosjećajima, nazvati ludima. Ali, jesmo li mi to ili su zapravo oni ti koji su ograničeni, jer nisu sposobni vidjeti ono nevidljivo, ono što se samo srcem i dušom može vidjeti?
Čini mi se da su najvažnije stvari u životu one koje se ne mogu izmjeriti ili kvantificirati, ili zapravo dodirnuti ili vidjeti, ali koje se mogu osjetiti, percipirati i osjetiti bez osjetila. Naših pet osjetila je predivan dar, savršeno osmišljen set opreme ljubaznošću našeg Stvoritelja kako bismo mogli uživati u iskustvu života u potpunosti. Ali on nam je dao više od pet osjetila. Dao nam je ono što bismo mogli nazvati ‘intuicijom’, znanjem bez objašnjenja, urođenim znanjem, vezom s misterijom božanskog. U tome leži čarolija. To je najveći dar koji smo mogli dobiti.
Ono što neki doživljavaju kao ludost, zapravo je najveći oblik zdravog razuma; razumijevanje tko smo zapravo i od čega smo napravljeni, svijest o našem potencijalu, prepoznavanje naše svrhe, razumijevanje naše istine, pristup unutarnjem znanju, osjećaj cjelovitosti i jedinstva sa svime, drugim riječima; biti čovjek u svom punom izrazu. Upravo je taj ‘zdrav razum’ zapravo magija, ali onima koji nisu u dodiru ni s čim od toga, mi ostali koji osluškujemo naš unutarnji glas, činimo se ludima.
Najveća tragedija u današnjem svijetu je ta što smo zaboravili tko smo. Da. Negdje usput zaboravili smo tko smo, od čega smo napravljeni i zašto smo ovdje. Kako možemo voditi sretne ispunjene živote ako ne znamo tko smo? Kako itko može očekivati da će postići radost, zadovoljstvo ili mir kada smo okrenuli leđa izvoru naših osjećaja, dok ih tražimo na svim krivim mjestima!?
U našoj očajničkoj potrebi da se uklopimo u društvo hranjeno činjenicama i ‘znanošću’, svijet političke korektnosti, građanske poslušnosti i nepromišljenog pristajanja na sustav koji u velikoj shemi stvari ima malo smisla, potpuno smo izgubili kontakt s našom istinom, a oni od nas koji je mogu vidjeti nazivaju se ludima.
Ali mi, ‘ludi’ ljudi koji možemo vidjeti magiju, shvatili smo da sve leži unutra. Morate znate stati. Biti mirni. Disati. Pogledati unutra. Sjetiti se. Povezati se. ‘Biti’. Po prvi put, ‘biti’. Biti TI. TI kakav si trebao biti. Ljudsko ‘biće’. Tada odbacujete lažni ‘razum’ i prihvaćate pravi zdrav razum, onaj koji zna da smo puno više od svega opipljivog, onaj koji sluša bez ušiju, vidi bez očiju i osjeća bez dodira. Razum koji prihvaća misterij božanskog, magiju koja nas vodi kamo trebamo ići i daje nam percepciju cjelovitosti. Budite ‘ludo ljudsko biće’ ako to znači da ćete biti čovjek. Budite kakvi ste trebali biti samim svojim rođenjem i živite magiju života kakav je za vas stvoren i kakav u svojoj izvornosti i treba biti. Ovaj ludi svijet kao da ne želi da budemo ljudi, a mi mu pokažimo da to ipak jesmo i da to jedino i želimo biti.
„Poludio sam, s dugim intervalima užasnog razuma.“ – Edgar Allan Poe
