Počet ću s time da smo mi istodobno ljudsko biće sa svojim ljudskim, zemaljskim karakteristikama te spiritualno biće s karakteristikama koje se odnose na onaj dio postojanja koji počiva na energiji, vibraciji i drugo. Isto tako, svijet koji nas okružuje posjeduje te dimenzije, čak i kad nam se čini izrazito materijalan. Da sad ne odem predaleko od teme, u polje kvantne fizike i spiritualnosti, ostat ću na ovome kako bih iznijela srž teme i dala odgovore na pitanja.

Razina svijesti najčešće je zadužena za to na koji način doživljavamo svijet i promatramo li ga isključivo kao svijet oblika kroz prizmu uma ili zadiremo dublje, propitkujemo slojeve i osvješćujemo što je iza oblika koje vidimo na prvu s ljudskih pet osjetila. Ta ista razina svijesti najčešće će utjecati na to kako doživljavamo ljubav, patnju, sebe, drugoga i svijet, imamo li osjećaj da je sve povezano, zamjećujemo li pojave poput sinkroniciteta, proširenog stanja svijesti, duše, energije i drugog.

Isto će tako utjecati na odnose u svim segmentima – s kim se i na koji način povezujemo, vidimo li dublju svrhu privlačenja, imamo li svijest o zdravoj dinamici u odnosima pa do onog mnogo dubljeg kao što je ljubav, bliskost, suosjećanje, primanje i davanje, dogovor duša, srodne duše i slično.

Odnosi, kao i mi sami i pojavnosti ovog svijeta mogu imati svoju ljudsku i spiritualnu dimenziju. Te dimenzije povezuje najsnažniji od svih mostova, onaj koji spaja nebo i zemlju, a to je Ljubav. Kako su odnosi višedimenzionalni, za ispunjeno iskustvo Života i svjesnost po pitanju odnosa, Ljubav treba strujati kroz sve dimenzije.

Drugim riječima, ako nam naša intuicija govori da se radi o višoj instanci ljubavi, o polju čiste bezuvjetne ljubavi, dogovoru duša ili nečemu što se u spiritualnim eterima naziva karmičkim vezama, blizanačkim dušama i slično, a istodobno odnos u ovozemaljskoj formi pokazuje sve elemente nezdravog obrasca ponašanja lišenog ljubavi, poput nebrige za to kako se druga strana osjeća, izbjegavanja, tretmana tišinom, igri toplo-hladno, manipuliranja, emocionalne zatvorenosti, neautentičnosti, kalkulacije, nezdrave tajanstvenosti, izostanka želje da osoba provodi vrijeme s nama, grubosti, bešćutnosti, agresivnih ispada, stalnog okrivljavanja, napuštanja, krugova obezvrjeđivanja pa ponovnog osvajanja i drugo, to što imamo osjećaj ili čak spoznaju da se radi o nečem „višem“, vrlo će teško spojiti etere i donijeti toliko željeni mir, sklad, zadovoljstvo i ispunjenje.

Da bi se to eventualno dogodilo, a što nažalost nije čest slučaj, osoba bi se trebala probuditi i iscijeliti na ovozemaljskoj razini. U tom slučaju mi je iskustvo mnogo puta pokazalo da treba djelovati s drugog mjesta, iz polja mudrosti i svijesti na ovozemaljskoj razini, i umjesto bježanja u svijet spirita i traženja utjehe i opravdanja u spiritualnim eterima, pobrinuti se najprije za to da se stvari nazovu pravim imenom sada i ovdje. Bez toga je vrlo moguće, ne samo da se osoba koja je dio takve priče, nevezano o kojem se odnosu radi, potpuno rastroji, razboli, naruši postojeće kvalitetne odnose, posebice odnose sa svojom djecom ako ih ima i za koje je odgovorna dok ne stanu na svoje noge, već i da na spiritualnoj razini, nepostavljanjem granica u ovoj dimenziji, produlji „agoniju“ u sljedeće utjelovljenje.

Isto je tako bez toga vrlo teško dopustiti polju Ljubavi da djeluje kroz nas i tako eventualno učini nešto s više razine za sve aktere.

Ljubav nikada ne čini da se osjećamo loše. Ljubav vodi računa o nama i kao ljudskim bićima i kao duši. Ljubav nas čuva, kupa, miluje, podržava, nosi i pronosi, mazi, razumije, grli.

Čak i da se radi o dogovoru duša, a da u ovozemaljskoj dimenziji nikako „stvari ne štimaju“, na nama je da povučemo svjetlosnu granicu i jednom za svagda zagrlimo sebe, a time i sve oko sebe.

To dugujemo i Čovjeku i Bogu u sebi. Nemoj, ako nije Ljubav, kaže Svijest. Neću, kaže Čovjek – Bog. Hvala, Živote.