Toliko duboko i predano ovo promatram cijelog Života da to nije tek naučena ili usput pokupljena floskula, već istina samog postojanja kojoj neprestano svjedočim i kroz koju neprestano učim.

Naše misli, čežnje, navike, stremljenja, uvjerenja, riječi, vjerovanja, sve ono naizgled nevidljivo u nama, a što ljudi često zanemaruju ili uzimaju zdravo za gotovo jest živa energija koja se potom u nekom trenutku i na nekom mjestu preoblikuje u materiju i tvori naša životna iskustva.

Onome tko ovoga nije svjestan to djeluje potpuno nerealno i njegovo biće samim time to odbija.

U njegovoj svijesti ne postoji dio koji bi preuzeo odgovornost za vlastiti Život na dubokoj razini postojanja jer ga ta odgovornost sablažnjava.

Što će u tom slučaju kad stvari “izmaknu kontroli”? Na koju će to sudbinu tada moći svaliti krivicu, ako je stvar zapravo u nama i na nama? Svjestan čovjek opipava u sebi duboki, beskrajni prostor spoznaje o tome kako stvari svijeta u svojoj istinskoj biti funkcioniraju.

On zna da možda ne može utjecati na sve, ali zna i da ne treba jer je to na što možda ne može utjecati dio savršenog, višeg plana. No, isto tako, svjestan je da je veliki dio iskustava koja ga okružuju i koja mu se događaju njegova odgovornost. Da su ta iskustva nastala na temelju energije koju je prije toga provodio kroz svoje misli, riječi, namjere i djela. Kroz svoje cjelokupno postojanje.

To je ta točka obrata. Trenutak u kojem će čovjek ovo osvijestiti, okrenuti se prema unutra i početi uistinu sebe mijenjati. Ako se to ne dogodi, a kao što je čest slučaj, ako odgovornost ostane na vanjskom eteru – sudbini, loše podijeljenim životnim kartama, ograničavajućim uvjerenjima kolektiva i drugo, njegovim će Životom vladati energija nesvjesnih uvjerenja, temeljenih na odricanju od vlastite unutarnje moći koja se prije svega aktivira preuzimanjem odgovornosti i Život će mu biti protkan necjelovitim iskustvima.

Kad god nam nešto u Životu nedostaje ili nam se ne sviđa, to mi u dubini nedostajemo ili se ne sviđamo samima sebi. Nešto u nama jest dubinski neusklađeno i proizvodi iskustvo koje nije ispunjavajuće. Umu ovo zvuči utopijski i nerealno, njuejđovski ili suludo, ali Život mi je toliko puta to potvrdio na djelu, crno na bijelo, energiju na materiji da svim bićem iza toga stojim.

U početku bijaše energija. Ona stvara materiju. Sve je usko povezano na ovome svijetu. Ovo je svijet neba na zemlji. Jedno se u drugome ogleda. Kakva Ti je energija misli, namjere, djela?

O čemu govoriš, koje sadržaje unosiš u svoje tijelo, svoj um i svoju dušu? Miluju li Ti sadržaji Tvoje stanice ili ih razaraju?

Počivaju li na svjesnim radnjama i budnoj ljubavi ili nesvjesnim, automatskim mislima i djelima?

Kakvi su Tvoji odnosi? Živiš li s ljudima koje istinski voliš i koji Te vole bez destrukcije? Sve je to Put. Put vodi u nesklad ili u božanski sklad. Sklad je prirodan. Proizvodi ga energija koja slobodno i s povjerenjem teče.

Nesklad je produkt neusklađene, zaglavljene energije. Uskladimo se u sebi. Probudimo svoje svete potencijale. Promotrimo se duboko i predano. Upitajmo se: Što je to u nama da stvara ili ne stvara naša iskustva? Kada će biti bolje? Kada mi budemo bolje. Kada će nam se sviđati svijet? Kada se mi budemo sviđali sebi. Kako unutra tako i vani. Na nama je da mijenjamo energiju iz koje nastaje naš svijet. Ili da se poklonimo tom svijetu ako to već svjesno činimo. Hvala, Živote svevišnji!