Kad pomažeš ljudima, zapamti, bitne su granice. Jer ljudi se ne znaju zaustaviti. Progutat će te, sažvakati, a onda ispljunuti. Uzet će i ono što trebaju i ono što ne trebaju. Radit ćeš za njih i ono što oni ne mogu učiniti, ali i ono što mogu.

A onda ćeš se odjednom sam osjetiti posramljeno. Iskorišteno. Odbačeno. Ljudi kada osjete da je netko dobar vole iskorištavati tuđu dobrotu. Zato, budite oprezni.

Prava je istina da pola onoga što si im činio nisi trebao činiti. Ali ljudi su uzimali kada se daje. Kad pomažeš, zapamti, bitne su granice. Nemoj da sve odjednom sklizne u iskorištavanje. A nekada je tako malo potrebno da do toga dođe.

I onda se pitaš kako je sve to s dobrim namjerama loše završilo. Brzo ljudi zaborave. Sve zaborave. I kasnije ti kažu da nisu od tebe ni tražili sve ono što si im davao. I budu u pravu. Neće tu doći osjećaj zahvalnosti. Niti jedan drugi osjećaj. Doći će samo pitanje kako prije nisi otvorio oči i vidio tu ludu igru manipulacije.