Vikend je. Odmarajmo se i uživajmo u krugu naših dragih obitelji. Sada napokon možemo biti opušteni, spontani i oslobođeni našega velikoga ega – naše društvene maske koja nas tako pritišće i gnječi naše duše i naša tijela – naše normalno i prirodno JA.
Današnji globalizirani svijet tretira ljude kao zamjenjive kotačiće jednog velikog stroja prisiljavajući ih da žive život pod maskama, da se usiljeno smiju, da budu podobni, prilagođeni sustavu, poslušni – ukoliko žele opstati. Stalnim širenjem panike i straha od gubitka radnih mjesta iz ovih ili onih razloga, vlastodršci i menadžeri uspijevaju pretvoriti svoje djelatnike u poslušne jednoobrazne vojnike i glumce. I, posve je normalno da se ljudi s vremenom umore od te glume i života pod tim maskama. Stoga, ako ste primorani živjeti pod maskama preko radnog tjedna zbog radnih odnosa koji vas na to primoravaju, priuštite si barem vikendom odmor od tih teških maski i budite svoji – onakvi kakvi uistinu jeste, a ne onakvi kakvima vas čine funkcije koje obnašate i kakvi od vas očekuju da budete vaši nadređeni.
Nemojmo se nikada ugledati u naše vrle političare koji uvijek sa sobom nose svoj naglašeni veliki ego, a vrlo male uši koje nikada nisu spremne čuti ono što im narod želi reći, jer stalno misle samo na sebe. Kada bi oni barem znali da je bitno obilježje pravog lidera i svakog uspješnog čovjeka komunikativnost, opuštenost, otkačenost, susretljivost i pristupačnost drugim ljudima te biti čovjek u pravom smislu te velike riječi, onda bi i oni skinuli svoju društvenu masku i postali ljudi.
Kako je lijepo biti svoj – biti TI onakav kakv jesi iznutra i izvana i voljeti sve ljude svijeta. Poklonimo malo vremena sebi. Poslušajmo naš unutarnji glas. On nam toliko toga želi reći. Vikendom doista možemo puno toga naučiti. To je prava škola, to je prava prigoda za upoznati sebe. Razgovarajmo sa sobom, otkrijmo sebe, oslobodimo se straha, bit ćemo sretniji i lakše ćemo ploviti svim morima i oceanima ovoga svijeta. U prijevodu – lakše ćemo komunicirati sa sobom i drugim ljudima iz našega života. I, tko zna, možda jednoga dana shvatimo kako nam te teške društvene maske nikada nisu ni bile potrebne i kako bi nam život bio puno ljepši bez njih…
S ljubavlju i poštovanjem
vaš Marko-Ivan Pekica
