Teško je, skoro i nemoguće izreći svoj stav ili mišljenje, a da ono ne bude negdje pogrešno shvaćeno te da ne stvori neko pozadinsko neprijateljstvo. Pogotovo je ovo izraženo kada govorimo loše od drugima, jer će automatski stvoriti neku vrstu auto-projekcije k nama ili kod druge strane izazvati okretanje i udaljavanje, ili od nas, ili od druge osobe za koju nešto loše govorimo.

Svaka priča koja ide na štetu nekome dovest će do toga da se ljudi okrenu, ili protiv nje, ili protiv nas, a najčešće protiv oboje. To sjeme neprijateljstva bit će posijano i unosit će razdor koji će štetiti svima pa ako ipak odlučite govoriti loše o nekome budite spremni da zbog toga udaljite i druge od sebe, kao što ćete se udaljiti i od onih za koje loše govorite.

Ako smo spremni platiti tu cijenu, onda trebamo biti spremni platiti i cijenu toga da dajemo potpun legitimitet i drugoj strani da govori loše o nama, što će se kao posljedica odmah nakon toga desiti. U tom slučaju neki razdor je neminovan, a to je suprotno riječima sloge koje su nam svima u ovim izazovnim vremenima prijeko potrebne.

Također moramo znati da su ljudi opterećeni raznim utjecajima i pritiscima života te da nitko nije potpuno svoj i svi rade, govore i osjećaju negativu potjerani vlastitim nevoljama i nesrećama. Uglavnom nitko uistinu ne misli ono što govori i nitko od ljudi svjesno ne želi činiti loše, već ih „muka“ tjera.

Svjesno biće treba razumjeti i drugu stranu, njene motive, probleme, pozicije te nadvladati svoj nagon da se ogovaranjem spusti na tu razinu. Govorenjem lošeg o drugima mi sebe dovodimo na razinu te drame, polariteta i te životne lekcije te otežavamo svoj već ionako opterećen život.

To se treba izbjeći podizanjem nivoa svijesti iznad nivoa na kojemu se taj problem dešava, ili na kojem nivou ta osoba stvara određeni problem. Tu dramu trebamo izbjeći, udaljavanjem na svakom nivou pa i na fizičkom i na duhovnom. Ne trebamo drugima previše govoriti, već im dati primjer uspješnog ignoriranja pokušaja parazitizma koji nas pokušava uhvatiti preko sudjelovanja u širenju negativnosti.

Naravno neki problemi, ljudi i okolnosti se ne smiju ignorirati, ali kada govorimo o njima maksimalno trebamo izbjegavati povezivanje tih situacija sa specifičnim ljudima, pa čak i grupacijama, već smisleno i suzdržano komentirati problem i djelovanje koje nije dobro te se truditi da damo objašnjenje koje će biti u potpunosti logično, smisleno, potkrijepljeno primerima te nevezano za naša emotivna stanja i stavove.

Mišljenje treba dati skromno, bez emocija, bez ponavljanja, bez napadnosti, dozvoliti drugima da odluče što je istina, a onda se isto tako skromno povući i dozvoliti drugima da izaberu svoj put.

Istina ima najveću vibraciju i ona prije ili kasnije mora izaći na vidjelo i prevladati… Na nama nije da širimo sumnje u ljude, već samo puštanje globalne isitne te činjenica u eter, davanje dozvole toj istini da sama pronađe svoj put do srca ljudi. Puna božanska istina nikada nije vezana za osobe i njihova činjenja, već za šire metafizičke procese i duhovne isitne svijeta u kojemu se nalazimo te jedino takva istina može ostati na kraju, dok svaka ona vezana za druge ljude i njihovu ličnost, prije ili kasnije nestane.

“Stvoritelju svega što jest, Gospode, molim te da sve moje misli, riječi i djela budu od čistog izvora svjetlosti i neka budu vođene Tvojom najuzvišenijom istinom. Hvala!”

Gospod Bog s nama i u nama!