Jeste li ikada zaronili u svoje tamne i naoko nepregledne dubine? Ako jeste, kakvo je vaše iskustvo tog ronjena? Ako niste, upitajte se – zbog čega niste?
Moje iskustvo ronjena naoko nepreglednim dubinama unutarnjeg svijeta je zadivljujuće, inspirativno, zanimljivo, oslobađajuće, prepuno čudnovatih puteva koji su naoko potpuno nelogični što pomalo zabavlja…
Naravno, u tom ronjenu nekad naiđem na bolne dijelove mene, ali oni bole i postoje u mojim dubinama bez obzira jesam li ja toga svjesna ili nisam. Zbog toga mi je draže s njima se direktno suočiti kako bih ih znala zaliječiti, a kad ih zaliječim, život poprima drugačije boje i tonove, jer ja postajem drugačija iznutra, što rezultira i drugačijim pogledom na svijet. A taj pogled omogućuje više mira, snage, radosti, razumijevanja i ljubavi…
Roniti ne trebaš sama/sam. Nekad u tim procesima jako dobro dođe pomoć, podrška i vodstvo osobe koja ima iskustvo ronjena i svojim i tuđim dubinama. Zato… Ako se osjećaš tromo, beznadno, beživotno, anksiozno, pod stresom, u panici, zarobljeno u toksičnim/konfliktnim odnosima, ako osjećaš da se vrtiš u krug ili kao da se nalaziš pred nekim zidom, možda ne bi bilo loše potražiti potonule lađe unutar sebe, očistiti ih i ponovno osposobiti za plovidbu.
Tu sam, ako želiš moju podršku i vođenje u tom ronjenju.
S ljubavlju, Rebeka
