- Rebeka Štimac Vukmirović
- Facebook, Pixabay
Vjeruješ li kako sve moraš/možeš sama/sam? Ili možda vjeruješ kako ništa ne možeš sama/sam? U kojem god pitanju se više pronalaziš, pozadina je istog energetskog potpisa, koja se manifestira na raznolike i jedinstvene načine.
Istina je da mnogo toga znam i mogu sama. Istina je i da mnogo toga ne znam i ne mogu sama te su mi potrebni ljudi koji to nešto mogu napraviti za/umjesto mene. Istina je i da ništa ne mogu sama samcata.
Za ovo zadnje dat ću banalan primjer. Znam sama zavezati vezice na tenisicama, no ne mogu ih zavezati bez da ih je netko prvo napravio, transportirao i prodao ih. Također ne mogu niti bez potreba ljudi zbog kojih postoji radno mjesto na kojem radim, zbog čega imam novce s kojima mogu kupiti tenisice na kojima mogu sama zavezati vezice.
Na najdubljoj razini našeg Cjelokupnog Bića, srž nam je svima ista. Sve je povezano i svi smo povezani, iako prečesto to ne osjećamo i nemamo iskustvo toga. Iskušavamo suprotnosti, odvojenost i često netrpeljivost iz razno raznih naoko logičnih razloga.
I usprkos svim tim površinskim različitostima, svi na najdubljim razinama težimo samo jednom – ponovno se osjećati Povezano i kao neodvojiv i vrijedan dio Jednote, ostvarivati iskrene i duboke odnose sa svime što postoji.
Na putu ostvarenja te težnje, taj dubok osjećaj praznine i odvojenosti pokušavamo ispuniti na različite načine. I svi ti različiti načini tu prazninu ne ispunjavaju dugoročno niti nas ne približavaju onome čemu težimo na razini duše. Zapravo, događa se upravno suprotno – sve to samo nas sve više udaljava od osjećaja ispunjenosti, svrhovitosti, poniznosti, a istovremeno ponosa jer kroz svoju autentičnu kombinaciju dijelova od kojih smo svi sačinjeni, možemo služiti Cjelini na neponovljiv način.
S pokušajima ispunjavanja te praznine s nečim izvanjskim svoj unutarnji prostor zapravo ispunjavamo „smećem“. Na njega smo toliko navikli da ne možemo zamisliti život bez tog „smeća“. I na određenom stupnju razvoja svijesti, sama ideja o čišćenju unutarnjeg smeća je toliko prestravljujuća, da često izabiremo nastaviti svoju prazninu ispunjavati „smećem“ na načine na koje smo to naučili raditi.
No, Život je promjena. Životna Rijeka ne staje i gura nas prema evoluciji i prema razvoju svijesti o Cjelini. Upravo to guranje od strane Životne Rijeke, omogućava nam da se nađemo u životnim situacijama i međuljudskim odnosima koji to „smeće“ vade na površinu. I znam da to zna biti jako neugodno i izazovno, no isto tako znam da u takvoj životnoj fazi trebamo pomoć drugih ljudi, odnosno ne možemo sami. U takvim trenucima možda nam pomaže glazba, druga vrsta umjetnosti, fizička aktivnost, razgovori s prijateljima/članovima obitelji/stručnim osobama, knjige, edukacije… Iza svega toga uvijek stoji barem jedno ljudsko biće.
Primjećujem kako je u zadnje vrijeme mnogima vrlo intenzivno, teško, izazovno i stresno. S obzirom na to kako današnji svijet funkcionira, uz sve to je i izazovno biti iskren i otvoren, pokazati pred nekim vlastitu ranjivost, ako društvo očekuje snagu ili pokazati pred drugima vlastitu snagu, ako društvo očekuje ranjivost i slabost.
No, ako se nalazimo u teškoj i izazovnoj situaciji, pomalo je mazohistički ne potražiti pomoć bilo u sadržajima koji već postoje, u edukacijama ili u terapeutskim odnosima.
Svaka takva situacija ne može biti riješena na ispravan način, ako ne proširimo svoju percepciju. Percepcija se širi kroz nova iskustva, učenje i podržavajuće međuljudske odnose.
I velika je zabluda očekivati da će netko drugi umjesto nas riješiti „smeće“ koje se nakupilo u našoj unutrašnjosti u pokušajima ispunjavanja praznine. Također je velika zabluda očekivati da ćemo sami samcati uspjeti iznijeti to isto „smeće“. Zašto?
I jedno i drugo očekivanje zapravo služe održavanju vlastite slike o sebi, održavanju vjerovanja koja nas naoko čine „dijelom društva“ te kontroliranja potisnutih emocija da ostanu potisnute. Drugim riječima, na taj način naša podsvijest, tok svijesti, fokusa i općenito energija unutar našeg Bića nastavljaju teći na dobro uhodani način. Da bi se to promijenilo trebamo imati ili dovoljno slobodne energije u svom sustavu kojom znamo upravljati ili nam je potreban „poguranac“ izvana.
Kod velike većine ljudi, energija se uzalud troši na unutarnje borbe i pokušaje kontrole života. Upravo zbog toga nemamo dovoljno energije ni znanja da sami izađemo iz naučenog i uhodanog stanja svijesti s kojim nesvjesno kreiramo izazovne životne situacije sa ciljem osvještavanja unutarnjeg „smeća“ te preuzimanja odgovornosti za njegovo izbacivanje.
Upravo zbog toga jako dobro dođu edukacije i stručna pomoć. No, postoji i zabluda da stručna osoba može riješiti tuđe probleme. Ne može, ali svojim znanjem, iskustvom, prihvaćanjem i prisutnosti može dati nešto jako važno na putu našeg izlaska iz tog mračnog labirinta.
Opisat ću to slikovito. Kada vidimo da nešto ne štima, da nam se situacije ponavljaju, da iz određenih situacija ne možemo van ma koliko god to pokušavali, možemo to zamisliti kao lutanje u mračnom podrumskom labirintu. I znamo da postoji izlaz, no ne vidimo ga i ne znamo kako do njega doći.
Kada radimo sa stručnom osobom, tada ona gleda na labirint iz „ptičje perspektive“. Na taj način vidi prepreke, prekidače za svjetlo i izlaz. Ona ne može proći tim labirintom umjesto nas, no definitivno nam može olakšati i ubrzati izlazak iz tog mračnog labirinta. Može nam davati vjetar u leđa, novu perspektivu, biti rame za plakanje, netko tko će nam očistiti ranu i motivirati nas da ustrajemo, tko će vjerovati u nas te vidjeti u nama snagu i druge kvalitete koje možda sami još uvijek ne vidimo. No, mi smo ti koji ćemo hodati, puzati, trčati, penjati se, padati i ustajati u tom svom labirintu.
Potražiti pomoć nije slabost, već snaga. Potrebne su i snaga i hrabrost da bismo svoju ranjivost pokazali pred drugima. Potrebne su i snaga i hrabrost da bismo zaronili u vlastiti mrak te u njemu potražili izgubljeno blago i putokaz za Doma.
Svačije srce zna i osjeti što i tko mu može pomoći da izađe iz mračnog podrumskog labirinta. I svačije srce zna da zaslužuje i da se može vratiti Doma, gdje s drugim dušama koje žive na ovoj Zemlji mogu slaviti Život i Onoga Koji Ga Je Stvorio.
S ljubavlju,
Rebeka
