Um je predivna stvar, vrlo sposobna, kompleksna, praktična, ali… Um ne može ostvariti svoj puni potencijal bez da bivanje temeljimo na svjesnosti toga kako se osjećamo i što osjećamo u tijelu (ovisno o našem specifičnom “tipu”).

Uglavnom se bojimo vratiti svojoj autentičnosti, jer kao djeca upravo smo bili to, jer nismo mogli biti ništa drugo, a onda smo zbog programiranja, kritiziranja, osuđivanja, kažnjavanja… malo po malo napuštali autentičnost i mijenjali je za ono što mislimo da bi trebali biti na temelju onoga što drugi govore o nama i onoga što očekuju od nas. I nitko za ovo nije kriv. Tako je – kako je. Sada imamo izbor svojom slobodnom voljom vratiti se svojoj autentičnosti i živjeti je beskompromisno.

Znaš li što osjećam u vezi toga što se događa na ovom svijetu kad smo neautentični i ne samo to, već se bojimo često i pred najbliskijim ljudima pokazati svoje prave osjećaje, misli i ideje?

Događa se to da je biti neautentičan jednako kao i biti traumatiziran, nezadovoljan i neuravnotežen. Traumatiziranost i neuravnoteženost može se manifestirati na jako mnogo načina, a neki od njih su psihičke i fizičke bolesti, konfliktni odnosi, ovisnosti, duboko nezadovoljstvo i besmisao…

Kad smo neautentični i nezadovoljni, možemo li takvi ikoga podučiti kako biti zadovoljan i uravnotežen? Možemo li se zaista na nekoga osloniti i biti nekome oslonac ili možemo to jedino u kombinaciji s kalkulacijama, ucjenama, manipulacijama i uvjetovanjima? U korijenu neautentičnosti je energija Straha, a ne Ljubavi.

Kad smo neautentični, svojom neautentičnošću samo potičemo neautentičnost drugih ljudi i tako se vrtimo u krug igre lovljenja i osvajanja vanjskih simbola moći i kontrole. I u takvim igrama netko “tlači”, a netko je “potlačen”, no i “tlačitelji” imaju iskustvo potlačivanja, a “potlačeni” imaju iskustvo “tlačitelja” (možda ne masa, ali bilo koga tko u nekom trenutku zbog nečega ima “manje moći” od njega).

I mnogi se čude kamo ovaj svijet ide. Iskreno, ja se ne čudim. Češće kažem da je još i dobro s obzirom na to koliko smo se odvojili od Sebe.

No… Rješenje je jednostavno i svima pred nosom, a to rješenje glasi: vrati se svojoj Pjesmi Srca, vrati se svojoj autentičnosti!

Kad prihvatiš svoju autentičnost, kad je počneš širiti na sve više područja svoga života osjećaš veće zadovoljstvo, ispunjenost, mir, radost, inspiraciju… I s takvom energijom ne samo da više razumiješ ljudske različitosti, već im se veseliš upoznati ih i vidjeti na koje sve načine one udružene mogu stvoriti nešto divno i korisno za ljude u zajednici, a možda čak i za cijelo čovječanstvo.

Autentični ljudi odgajaju autentične ljude. Autentični ljudi ne daju se kontrolirati niti ucjenjivati. To je potpuno druga energija bivanja od one koju sada poznajemo. I kad se pojavi strah, on napravi ono što je njegova funkcija i ode, a mi ostajemo utemeljeni u Ljubavi.

Put odvajanja od svoje Pjesme Srca išao je korak po korak kroz onoliko godina koliko imamo do točke u kojoj smo odlučili vratiti se svojoj Pjesmi Srca. No, za povratak svojoj autentičnosti možemo birati hodanje, trčanje, neko kopneno prijevozno sredstvo, avion, a možda čak i raketu. Drugim riječima, ne mora trajati isto toliko dugo kao odvajanje od svoje autentičnosti, no zahtjeva određeni period rada, discipline, svjesnosti, upornosti, učenja…

I povratak Sebi ne mora ići stalno istom brzinom, nekad može biti solo put, nekad može biti uz “turističkog vodiča”, nekad može biti u grupi. Sve je ok, ako osjetiš da je to ono što Ti trenutno treba.

Pozivam te da kreneš na put svoje Pjesme Srca na način kako Ti odgovora. Kad poželiš “turističkog vodiča” na tom putu, imaj me u vidu. 

No, prije akcije kontaktiranja “turističkog vodiča” osjeti u svom tijelu tko je osoba kojoj želiš pokloniti svoje povjerenje. Svi unutar sebe imamo ono znanje koje ne možeš objasniti riječima i logikom, već jednostavno znaš da je nešto dobro ili loše za tebe u nekom trenutku.

S ljubavlju, Rebeka