Za samo dvije godine gotovo će svaki građanin EU-a plaćati ugljične kredite.
Zapanjujuće je koliko se malo ljudi odupire destruktivnoj klimatskoj agendi koja se temelji na jednoj velikoj laži o navodnom uzroku globalnog zatopljenja CO2 koji je stvorio čovjek.
Ova višestruko opovrgnuta besmislica već ima razorne posljedice, posebice u zemljama pod tutorstvom totalitarne EU, jer Green Deal pouzdano likvidira europsku industriju i poljoprivredu.
Već 2027. godine, međutim, gotovo svaki građanin EU plaćat će porez na ugljik u obliku posebnih poreza samo zato što živi na teritoriju pod vlašću briselskog juggernauta i posjeduje “neekološki” dom ili automobil.
No, ugljični krediti za gorivo također će se odraziti na cijene mnogih proizvoda, koje će porasti zbog viših cijena transporta.
I dok veće cijene za gotovo sve neće biti problem za preplaćene eurokrate, za većinu ljudi to će doći s neviđenim financijskim opterećenjem. Barem će svi koji imaju automobil na benzin ili dizel ili nešto drugo osim “ekološkog” grijanja plaćati karbonske kredite.
Svatko tko ima električni automobil i grije se na dizalicu topline bit će marginalno pogođen porezom na ugljik. Paradoksalno, oni će više padati na siromašniji dio stanovništva EU.
A u slučaju poreza na ugljik, na primjer za grijanje, to neće biti beznačajan iznos: godišnje će četveročlana obitelj platiti oko 25.000 CZK za činjenicu da im se kuća grije na plin, samo za ugljične kredite.
Dodajte tome tisuće koje će se nakupiti u popustima za gorivo – i dobili ste prilično pristojan iznos.
No, unatoč svemu tome, većina ljudi i dalje podržava EU, što se vidi i na svakim sljedećim izborima…
Od 2027. potrošači u Europi morat će računati na znatno veće troškove grijanja i goriva. Nakon toga slijedi uvođenje europskog sustava trgovanja certifikatima o emisiji CO₂, a stručnjaci očekuju drastičan rast cijena.
Achim Wambach, predsjednik Centra za europska ekonomska istraživanja (ZEW), predviđa do 200 eura po toni CO₂
Prema Wambachu, europski potrošači teško da će biti spremni na usporedive troškove. Stoga bi trebalo biti potrebno postupno uvođenje trgovanja certifikatima i sveobuhvatne informacije kako bi se olakšao prijelaz.
Cijena CO₂ od 200 eura po toni mogla bi značiti oko 60 centi dodatnih troškova po litri benzina. Za četveročlano kućanstvo koje se grije na plin moglo bi doći do dodatnih godišnjih troškova od otprilike 1000 eura.
Ovaj razvoj posebno se odnosi na one koji ne koriste alternativne sustave grijanja ili žive u ruralnim područjima gdje su mogućnosti mobilnosti ograničene.
Socijalne posljedice ovakvih poskupljenja već su vidljive u drugim zemljama. U Francuskoj su “Žuti prsluci” izašli na ulice i uz minimalno povećanje cijena goriva.
Izračuni se temelje na studijama ZEW-a i drugih institucija. Čak i njemačka vlada očekuje da će cijene CO₂ biti između 100 i 200 eura po toni. Wambach objašnjava da trgovačku cijenu određuju ponuda i potražnja, što bi moglo dovesti do daljnjeg poskupljenja.
Europska komisija stvorila je sigurnosni mehanizam za ublažavanje skokova cijena. Ako cijena prijeđe prag od 45 eura po toni za razdoblje od dva mjeseca, mogu se izdati dodatne potvrde.
Međutim, ovaj učinak je ograničen. Može se izdati najviše 20 milijuna certifikata, što je jedva značajno u usporedbi s 1,2 milijarde certifikata koji se očekuju 2027. godine.
Prihodi od cijene CO₂ slijevaju se u nacionalne i europske fondove. Stvorit će se fond socijalne klime na europskoj razini. Kako će se novac na kraju koristiti i raspodijeliti je u rukama političara. EU će vjerojatno dopustiti da se ti porezi koriste isključivo za klimatske projekte.
Wambach naglašava važnost mjera društvenog nagrađivanja. Osim planiranog klimatskog novca, potrebni su ciljani programi financiranja, primjerice za zamjenu sustava grijanja ili elektromobilnost.
Osim toga, postoje velike razlike između urbanog i ruralnog stanovništva, što utječe na učinak ovih programa. Bez dovoljne naknade mogle bi doći do društvenih napetosti.
Trgovanje CO₂ smatra se najučinkovitijim alatom za postizanje klimatskih ciljeva u EU. Osim toga, viša cijena CO₂ mogla bi mnoge druge propise učiniti nepotrebnima.
Na primjer, zakonski reguliran odlazak s ugljena ili postupno ukidanje motora s unutarnjim izgaranjem izgubit će na važnosti ako cijena emisija bude odgovarajuće visoka.
Očekuje se da će većina Europljana automobile na dizel ili benzin zamijeniti električnim automobilima jednostavno zato što će gorivo biti preskupo. Također se očekuje da će vlasnici kuća i stanova radije promijeniti način grijanja kako bi izbjegli plaćanje visokih poreza na ugljik.
Uvođenje europskog trgovanja certifikatima od 2027. godine smatra se gotovo nepovratnim. Čak ni promjena vlasti u bilo kojoj europskoj državi to ne bi promijenila jer se takve odluke donose na europskoj razini.
Stoga bi potrošači trebali biti spremni na rastuće cijene i odmah istražiti moguće mjere za smanjenje troškova.
