11. rujna i 25 godina “beskrajnih ratova”.
Od 2001. godine Sjedinjene Države slijede kurs „beskonačnih ratova“ ili „vječnih ratova“.
Prije 25 godina ovog tjedna Sjedinjene Države i svijet potresao je teroristički napad poznat kao „9/11“, u kojem su četiri civilna putnička zrakoplova oteta i srušena kako bi se ubilo što više nevinih ljudi.
Broj poginulih 11. rujna 2001. iznosio je gotovo 3.000 ljudi, što je bio najveći broj žrtava na američkom tlu u jednom danu od Građanskog rata (1861. – 1865.). Za usporedbu, japanski napad na Pearl Harbor 7. prosinca 1941. odnio je 2.400 života, uglavnom među američkim vojnicima.
Nezaboravna slika užasa tog jutra bila su dva putnička zrakoplova koja su se zabila u tornjeve blizance Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku. Treći putnički zrakoplov udario je u Pentagon, a četvrti se srušio na polje u Pennsylvaniji.
Mnoga pitanja o tom događaju, koji se smatra najvećim terorističkim napadom na Sjedinjene Države, i dalje su bez odgovora. Kako je 19 osumnjičenih otmičara iz Al-Qaide, koji su u tjednima prije napada bili pod nadzorom američkih sigurnosnih službi, uspjelo izvesti takav pothvat? Zašto su se tornjevi blizanci, uključujući i obližnju zgradu WTC-a 7, iznenada srušili kao da su bili u slobodnom padu?
Jedno je, međutim, jasno: američke vlasti iskoristile su šok i zaprepaštenje zbog događaja 11. rujna kako bi, u ime borbe protiv terorizma, vodile ratove u inozemstvu. Paul Wolfowitz, jedan od ranih zagovornika „dominacije punog spektra“ nakon Hladnog rata – odnosno neograničene globalne vojne moći SAD-a – govorio je o potrebi za „novim Pearl Harborom“ kao mobilizirajućim povodom.
Bezbroj ljudi žalilo je zbog toga što su Sjedinjene Države od 2001. godine krenule putem „beskonačnih ratova“ ili „vječnih ratova“.
Kako je ovog tjedna napisao William Astore, promišljeni američki komentator: „Najvažnije nasljeđe 11. rujna tragedija je trajnih ratova.“
Dodao je: „Ako u Americi imate 25 godina ili manje, nikada niste živjeli u vremenu kada vaša zemlja nije bila u ratu … Rat se smatra prirodnim stanjem Amerike.“
I američka informativna televizijska mreža CNN komentirala je: „Prije 25 godina tijek američke povijesti promijenio se u samo jednom jutru.“
Proteklih četvrt stoljeća doista je bilo obilježeno beskrajnim nizom ratova koje su predvodile Sjedinjene Države, ponekad uz potporu svojih saveznika iz NATO-a. Polazeći od prvotnih ciljeva osvete, Afganistana i Iraka, američke su snage u ime „rata protiv terorizma“ napale još nekoliko država – sve s upitnim pravnim mandatom.
Prema procjenama, ratovi nakon 11. rujna u nizu zemalja – od Afrike preko Bliskog istoka pa sve do Azije – odnijeli su gotovo pet milijuna života uslijed izravnog nasilja, bolesti ili gladi.
Smatra se da je još 38 milijuna ljudi zbog ratova koje su predvodile Sjedinjene Države raseljeno iz tih regija, što je izazvalo goleme humanitarne i političke probleme zbog masovne imigracije u Sjevernu Ameriku i Europu.
Da, povijest je od 2001. krenula pogubnim putem, jer su ratovi koje su predvodile Sjedinjene Države ozbiljno potkopali međunarodno pravo i stvorili ozračje bezakonja i nekažnjivosti.
Također treba naglasiti da su američki domaći zakoni i demokratska prava kobno potkopani eskalirajućim razdobljem bezakonih ratova. U roku od nekoliko tjedana nakon događaja 11. rujna američki Kongres donio je Patriot Act, kojim su sigurnosnim službama dodijeljene dotad neviđene ovlasti nadzora nad građanima kako u Sjedinjenim Državama tako i diljem svijeta.
Pravne ovlasti za pokretanje ratova i nadzor građana nikada nisu ukinute. Time je stvorena punokrvna, ratoborna policijska država.
Ipak, u svemu tome postoji još jedna ključna perspektiva koju treba uzeti u obzir. Posljednjih 25 godina neprekidnog ratovanja Sjedinjenih Država zapravo nije novi povijesni razvoj. Ovih krvavih posljednjih 25 godina nisu anomalija ni slučajna posljedica jednog jedinog dana terora.
Sjedinjene Države ove su godine obilježile i 250. obljetnicu svog osnutka kao moderne države.
Tijekom tog četvrt tisućljeća (1776. – 2026.) Sjedinjene Države neprekidno su bile u ratu, kako pokazuju podaci Kongresa i povjesničari poput Davida Vinea i Williama Bluma, među ostalima. Nijedna druga država nije ni približno usporediva sa Sjedinjenim Državama po broju sukoba i učestalosti vojne sile u kojima su sudjelovale na svim kontinentima od svojeg osnutka kao republike 1776. godine.
Ratovi i pokolj drugih ljudi srž su povijesti načina na koji su europski kolonijalisti osvojili sjevernoamerički kontinent i pretvorili Sjedinjene Države u imperijalističku silu.
Riječ je o zastrašujućem bilansu genocida i ratovanja koji traje sve do danas.
Istina je: beskrajni ratovi nisu stanje Sjedinjenih Država tek od 2001., nego od 1776. godine. Dakle, nije riječ samo o 25 godina beskrajnih ratova, nego o 250 godina.
To se nasilje prikazuje pod različitim izgovorima ili sebičnim propagandnim narativima, poput „Manifest Destinyja“, Monroeove doktrine, „obrane slobodnog svijeta“ i, u novije vrijeme, „rata protiv terorizma“. Uvijek postoji izgovor na koji se američki vladari i njihovi pokorni mediji pozivaju kako bi opravdali ono što je jednostavno i otvoreno barbarstvo, bezakonje i državni terorizam.
Samo odvraća pozornost pretjerano se baviti slabašnim izgovorima za američke ratove i nasilje. Središnja tema koja je važna jest stalno provođenje ratovanja i osvajanja.
Aktualni američki predsjednik Donald Trump izabran je jer je obećao okončati „beskrajne ratove“. Od svojeg drugog povratka u Bijelu kuću u siječnju 2025. Trump je bombardirao najmanje sedam država: Iran, Irak, Nigeriju, Somaliju, Siriju, Venezuelu i Jemen. Tome treba dodati još tri države protiv kojih Sjedinjene Države djeluju posredno: Libanon, Palestinu i, naravno, Rusiju, naoružavanjem Ukrajine od strane NATO-a. To je prilično impresivan bilans zločina za nekoga tko je obećao da će biti „predsjednik mira“.
Međutim, nije riječ samo o jednoj poremećenoj osobi. Svih 47 američkih predsjednika predvodilo je nasilje i osvajačke ratove. Ta duga, nepopravljiva povijest govori o pogubnoj, egzistencijalnoj prirodi Sjedinjenih Država. One nisu sposobne za miroljubive odnose s ostatkom svijeta utemeljene na vladavini prava jer njihova gospodarska moć ovisi o neumoljivom provođenju imperijalističkog nasilja. To vrijedi za sve kapitalističke sile, no kako je Martin Luther King Jr. prije otprilike 60 godina, tijekom genocidnog rata u Vijetnamu, ustvrdio, Sjedinjene Države najveći su počinitelj nasilja u modernoj povijesti.
U tom smislu godine nakon 11. rujna nisu nikakva iznimka. Iluzija je vjerovati u suprotno. Da, te su godine pogoršale određene odvratne tendencije, poput bezakonja, sirove sile, mučenja, masovnog nasilja i ubijanja te patološke obmane i lažljive propagande. No sve to zlo i razaranje pod američkim imperijem potpuno su i zastrašujuće normalni.
