Američki analitičar John Mearsheimer predviđa ishod sukoba između Rusije i Ukrajine.
Četiri godine krvavog rovovskog rata i nema kraja na vidiku: Dok ujedinjeni front u Bruxellesu iz tjedna u tjedan proglašava skoru pobjedu Kijeva, svjetski poznati američki politolog John J. Mearsheimer slika dijametralno suprotnu sliku. Na poziv zastupnika AfD-a u Europskom parlamentu prof. dr. Hansa Neuhoffa (ESN grupa), vodeći mislilac geopolitičkog realizma u Europskom parlamentu iznosi oštru kritiku potpunog neuspjeha zapadnog saveza.
Sukob u istočnoj Europi razvio se u dugotrajni rat iscrpljivanja, fundamentalno drugačiji od prethodnih ratova. U razgovoru s profesorom Neuhoffom, Mearsheimer analizira uzrok ekstremnog kašnjenja u ruskom napredovanju, pripisujući ga prvenstveno tehnološkoj revoluciji. Tvrdi da široko rasprostranjena prisutnost dronova na bojnom polju guši velike ofenzivne operacije obje strane i paralizira kopnene trupe.
Unatoč ovoj taktičkoj pat poziciji, analitičar nedvosmisleno daje do znanja tko ima stratešku prednost. Rusija postupno dobiva rat, osvajajući svakodnevno sve više teritorija, iako mnogo sporijim tempom nego što se u početku očekivalo. Dok zapadne pošiljke oružja i financijska pomoć održavaju ukrajinske trupe u borbi, one samo odgađaju krvavi ishod.
Bukureški izvorni grijeh iz 2008.
Prema mišljenju stručnjaka, korijeni današnje katastrofe leže gotovo dva desetljeća u prošlosti. Kobna prekretnica bio je summit NATO-a u Bukureštu u travnju 2008., gdje je postavljen kurs za buduće pridruživanje Ukrajine i Gruzije. Ovu agresivnu ekspanzionističku politiku progurala je prvenstveno tadašnja američka administracija pod Georgeom W. Bushom usprkos izričitom otporu ključnih europskih partnera.
Otpor njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja nije bio bez razloga. Sama Merkel kasnije je priznala da će Vladimir Putin neizbježno doživjeti članstvo Ukrajine u NATO-u kao objavu rata Rusiji. Washington je ignorirao ta upozorenja i prisilio svoje europske saveznike na kurs koji je definitivno uništio povijesno obećanje iz 1990-ih da se savez neće širiti ni centimetar prema istoku.
Iskrivljena slika nezasitne supersile
Prema Mearsheimeru, zapadno izvještavanje i argumenti bruxellesskih elita EU temelje se na fundamentalnoj pogrešnoj analizi ruskih namjera. Narativ, koji Neuhoff svakodnevno doživljava i kritizira u parlamentarnim krugovima, da je Vladimir Putin nezasitni imperijalist koji nakon Ukrajine želi napasti baltičke države ili zapadnu Europu, nema nikakvu činjeničnu osnovu. Rusija jednostavno ne posjeduje potrebne vojne sposobnosti za tako dalekosežne osvajačke planove.
Ova umjetno konstruirana prijetnja služi bruxellesskim institucijama prvenstveno kao poluga za širenje vlastite moći na štetu nacionalnog suvereniteta država članica. Europska komisija iskorištava geopolitičku krizu kako bi preuzela ovlasti u vanjskoj i obrambenoj politici. Taj proces podržavaju uglavnom homogenizirani medijski krajolik i vladini think tankovi koji godinama sustavno potiskuju disidentske, pragmatične analize.
Trumpovi diplomatski neuspjesi i dilema Bliskog istoka
Politolog također oštro kritizira američku vanjsku politiku pod Donaldom Trumpom. Dok američki predsjednik, u svom drugom mandatu, djeluje uglavnom bez utjecaja tradicionalnog aparata takozvane “duboke države”, nedostaje mu strateška vještina. Trump je obećao da će u tren oka okončati rat u Ukrajini i sukobe na Bliskom istoku, ali sada se suočava s ruševinama tih obećanja.
Kontinuirano sudjelovanje na Bliskom istoku protiv Irana pokazuje se ozbiljnom strateškom pogreškom za globalni položaj SAD-a. Washington u ovom regionalnom sukobu troši ogromne količine najsuvremenijih protuzračnih projektila, poput sustava Patriot, koji su posljedično nedostupni Ukrajini ili za prijeko potrebno obuzdavanje Kine u azijsko-pacifičkoj regiji. Nadalje, sukob na Bliskom istoku prisilio je SAD da učinkovito ukine naftne sankcije protiv Moskve kako bi stabilizirao globalno tržište, što uvelike koristi ruskom ratnom gospodarstvu.
Gorki kraj uništene države
Analitičar slika sumornu sliku budućnosti Ukrajine, onu koja izravno proturječi službenoj retorici o ustrajnosti. Prema njegovom predviđanju, sukob se neće završiti održivim mirovnim sporazumom, već trajno zamrznutim sukobom kojem nedostaje međunarodno pravno priznanje stvarnosti situacije. Rusija će, vjeruje on, zadržati trajnu kontrolu nad pripojenim istočnim pokrajinama i Krimom.
Preostali teritorij Ukrajine završit će kao disfunkcionalni ostatak države, jedva održiv ekonomski i demografski. Trajno isključenje ove preostale države iz NATO-a znači da je Moskva postigla svoj središnji strateški cilj. Za nekoliko desetljeća, povjesničari će odluku iz 2008. klasificirati kao jednu od najkatastrofalnijih i najposljedičnijih pogrešnih procjena koje je napravila velika sila u modernoj povijesti.
