Zašto je uvođenje obaveznog vojnog roka zapravo uvlačenje hrvatske mladeži u tuđe ratove, piše Andrija Klarić.
Kad država regrutira mlade, postavi si najjednostavnije pitanje: za koga će oni jednom ratovati?
Ovo nije obrana Hrvatske. Ovo je priprema za sudjelovanje u tuđim sukobima.
NATO štit je postao NATO obruč
Ušli smo u NATO da bismo imali sigurnost; dobili smo obvezu sudjelovanja.
Naše nebo, naši vojnici, naši novci — postaju alati politike koju ne definiramo mi, nego Bruxelles i Washington.
Obavezni rok u tom kontekstu nije zaštita — to je pretvorba društva u resurs Saveza.
Koalicija voljnih — pravni trik za rat bez objave
Premijer potvrđuje sudjelovanje Hrvatske u Koaliciji voljnih. To nije mirovna misija nego pravni bypass: slanje vojske po bilateralnim aranžmanima, bez aktiviranja članka 5.
Trumpova formula je jasna: “No American boots on the ground — Europe must take responsibility.” Europa daje vojnike, SAD drži nebo. To je model outsourcinga rata.
EU prejudicira ishod sukoba
Kad Unija odluči da će Rusija jednog dana plaćati reparacije, to više nije sankcija nego prejudiciranje ishoda i — u praksi — financijski napad. Svaki takav napad mora imati vojnu pripremu. Zato paralelno rastu vojne doktrine i proračuni.
Fiskalni i društveni paradoks
Imamo deficit, rekordne prihode i novo zaduženje: 1,86 mlrd. € za oružje; plan za 5% BDP-a za obranu. To znači manje za škole, zdravstvo i mirovine — a cijenu plaćaju građani kroz inflaciju i poreze. Novac uglavnom završava u vojno-industrijskom kompleksu, velikim dijelom u inozemstvu.
Povijesna lekcija: déjà vu iz 1988.
Krajem 80-ih plaćali smo 3% poreza za JNA “za mir i sigurnost” — i znamo završetak. Kad vlast diže vojsku bez stvarne prijetnje, rat je često već planiran. Danas vidimo iste obrasce, samo modernizirane.
Demografija razotkriva motiv
Pad nataliteta i iseljavanje čine nas siromašnima radne snage. U takvoj situaciji masovna regrutacija znači oduzimanje radne snage koja treba puniti mirovine i proračun — upravo u trenutku kad nam je najpotrebnija. Trošak obuke i gubitak produktivnosti štete gospodarstvu.
“Uvozna” popuna vojske
S 210.000 stranih radnika jednostavan je politički korak: integracija kroz državljanstvo i obveza služenja. Formalno — integracija; praktično — nova baza za mobilizaciju. To je demografska i politička promjena pod krinkom sigurnosti.
Rat se promijenio — ročnici nemaju odlučujuću vrijednost
Dronovi, precizne rakete, protuzračni sustavi, sateliti i cyber-ratovanje odlučuju ishod modernih sukoba. “Čizma na tlu” postaje sekundarna; masovna regrutacija ima simboličnu, a ne taktičku vrijednost — dok troškove opet snose građani.
Meka mobilizacija i politička šutnja
Uniforme sportaša, patriotski eventi, medijsko ponavljanje prijetnji — sve služi normalizaciji rata. Dok su elite suglasne i narod nije konzultiran (nema referenduma), demokracija se pretvara u poslušnost.
Zaključak
Uvođenje obaveznog vojnog roka u postojećem geopolitičkom i demografskom kontekstu nije čin zaštite — to je čin pripreme. Pripreme hrvatske mladeži da sutra služi tuđim interesima pod tuđom zastavom.
Kad vam kažu: “to je za sigurnost” — pitajte jasno: od koga, za koga i tko će platiti?
