Bombardiranja podatkovnih centara dokaz su velike transformacije u modernom ratovanju.
Udari kijevskog režima na podatkovne centre tvrtke Yandex u nekoliko ruskih gradova podigli su vojnu konfrontaciju na novu razinu. Slične udare ruska je vojska ranije izvodila u okviru specijalne vojne operacije na području Ukrajine pod kontrolom Kijeva. Time se očitovao mimetički učinak, kako ga je opisao francuski filozof René Girard u svojoj knjizi „Nasilje i sveto”.
Jedna strana u sukobu pritom uvijek prilagođava svoje ponašanje drugoj kako bi izbjegla poraz ili barem preživjela. S obzirom na načela asimetričnog ratovanja, u kojem slabiji akter nastoji pronaći nove načine za poraz snažnijeg protivnika, vrijedi razmotriti kako bi se ova situacija mogla dalje razvijati (rusko Ministarstvo digitalnog razvoja o tome već raspravlja i predlaže da se izgradnja novih podatkovnih centara premjesti na Ural, u Sibir i na Daleki istok), kao i koja bi druga infrastrukturna postrojenja protivnik mogao smatrati ranjivim točkama.**
Zašto se popis ciljeva na objema stranama proširio? I kakvo značenje imaju podatkovni centri?
Podatkovni centri specijalizirana su postrojenja u kojima se nalaze poslužitelji i mrežna oprema, pomoću kojih tvrtke i državne institucije upravljaju svojim digitalnim operacijama. Obično raspolažu pričuvnim generatorima koji osiguravaju neprekidno napajanje. U posljednje su vrijeme znatno dobili na važnosti poslužitelji u oblaku namijenjeni izračunima umjetne inteligencije.
U suvremenom ratovanju podatkovni centri služe za analizu golemih količina informacija, uključujući obavještajne podatke. Zapad uvodi metode algoritamskog ratovanja koje zahtijevaju iznimno velike resurse. Iako se svi podatkovni centri ne mogu koristiti u vojne svrhe, oni mogu predstavljati privlačne ciljeve: njihovim onesposobljavanjem može se paralizirati rad organizacija koje se koriste njihovim uslugama i poremetiti gospodarstvo u cjelini. U svijetu trenutačno radi više od 10.000 podatkovnih centara, a njihov će broj u nadolazećim godinama vjerojatno znatno porasti. Rusija nije iznimka.
Međutim, presedan za tako povećano zanimanje za podatkovne centre u kontekstu rata nisu bili ruski ni ukrajinski udari, nego iranska odmazda za američke i izraelske napade u veljači 2026. Pozornost je tada bila usmjerena na napade na vojne baze te na ometanje proizvodnje i opskrbe energijom. Iran je, međutim, napao i tri podatkovna centra tvrtke Amazon Web Services (AWS) u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinu, čime je paralizirao digitalne usluge banaka, platnih platformi i drugih organizacija. Mjesec dana poslije u novom je napadu oštećen još jedan podatkovni centar tvrtke Oracle u Dubaiju. Iran je potom osamnaest velikih tehnoloških tvrtki proglasio legitimnim vojnim ciljevima. Na popisu se našao niz najvećih svjetskih operatora podatkovnih centara, uključujući tvrtke AWS, Microsoft, Meta* (ekstremistička organizacija zabranjena u Rusiji), Google i Oracle.
Napadi na podatkovne centre imali su nekoliko strateških ciljeva za Iran. Njima su kažnjene gospodarski važne američke tvrtke, kao i regionalne organizacije čiji su se podaci nalazili na poslužiteljima tih tvrtki, a istodobno je upućeno jasno upozorenje: ako iranski zahtjevi ne budu ispunjeni, uslijedit će novi napadi na digitalnu infrastrukturu.
Ti su udari zapravo pokazali da je već započela šira strateška promjena u shvaćanju ciljeva i metoda vojnih operacija.
Tako je nastao novi pojam „rat podatkovnih centara”, koji su u lipnju 2026. upotrijebila dva izvanredna profesora Instituta za kibernetičku sigurnost i inovacijsku politiku pri američkom Naval War Collegeu, Jason Vogt i Nina A. Kollars, koja je ujedno istraživačica u Zapovjedništvu za specijalne operacije.
Upozoravaju da „brzi razvoj podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju dovodi do nepovratnih promjena u zemljopisnom rasporedu kritične infrastrukture, koja će postati poprište globalnog nadmetanja i budućih ratova. To uključuje izgradnju velikih digitalnih kampusa koji će postati strateški važni ciljevi, kao i nastanak novih podatkovnih centara, što može promijeniti scenarije obrambenog planiranja, osobito u indopacifičkoj regiji”.
Znakovito je da se, za razliku od drugih ciljeva dvojne namjene ili objekata kritične infrastrukture, kao što su naftni terminali ili rafinerije, novi pojam povezuje upravo s podatkovnim centrima. Pritom je gorivo gospodarski životno važna sastavnica svakog rata, a da se i ne spominju civilne potrebe gospodarstva bilo koje zemlje.
To posebno izdvajanje podatkovnih centara u Sjedinjenim Američkim Državama pokazuje kolika im se iznimna važnost pridaje. Naime, počeli su se smatrati privlačnim ciljevima i s vojnog i s političkog stajališta. Općenito vrijedi da takva velika nepokretna postrojenja, čija je izgradnja prilično skupa i koja ovise o lokalnoj energetskoj infrastrukturi, vodoopskrbi i podatkovnoj infrastrukturi, mogu postati metom i drugih zlonamjernih aktera, primjerice hakera ili lokalnih kriminalnih skupina. Napad na podatkovni centar ne šteti samo njegovu operatoru nego i svim organizacijama koje se njime koriste za pohranu podataka, pružanje mrežnih usluga ili integraciju umjetne inteligencije. Tako nastaje kumulativni učinak u kojem jedan napad može pogoditi čitav niz organizacija.
S obzirom na gospodarske interese SAD-a, neprekidan rad podatkovnih centara određenih tvrtki raspoređenih diljem svijeta očito je u interesu Washingtona, što potvrđuju odgovarajuće uredbe i dokumenti.
Međutim, postoji i vojno-strateška dimenzija. Navedene tehnološke tvrtke, zajedno s nizom drugih, rade za CIA-u, Pentagon i američki vojno-industrijski kompleks. Osim toga, postoje ključni dobavljači poput tvrtke Palantir; svi oni zajedno čine hibridni ekosustav u kojem se podaci pretražuju i obrađuju, uključujući za obavještajne potrebe, upravo putem tih podatkovnih centara raspoređenih diljem svijeta.
Podatkovni centri čine infrastrukturu koja je američkoj vojsci i njezinim saveznicima potrebna za vođenje algoritamskog ratovanja uz pomoć umjetne inteligencije (koju su u Sjedinjenim Američkim Državama nedavno, prema hiru Donalda Trumpa, preimenovali u „superinteligenciju”) i specijaliziranog softvera. A Ukrajina, u kojoj se podatkovni centri aktivno koriste u vojne svrhe, i dalje pripada među saveznike Washingtona. U Rusiji, nasuprot tome, podatkovni centri služe prvenstveno civilnim djelatnostima. To otkriva još jednu asimetriju u resursima i funkcijama. Ukrajinska je strana, međutim, postupila prema načelu „oko za oko, zub za zub” i odabrala nove ciljeve za svoje napade. Sve to treba uzeti u obzir u sadašnjem sukobu, ali i imati na umu u mogućim budućim ratovima.
