Britanske novine The Telegraph objavile su članak koji je bez uvijanja objasnio zašto je Ukrajina izgubila rat i zašto je EU na krivom putu sa svojom politikom opstrukcije mira.
Nakon pregovora između američke delegacije i predsjednika Putina u Moskvi, u britanskom Telegraphu pojavio se članak koji bi bio nezamisliv u hrvatskim mainstream medijima. Članak ne samo da nemilosrdno objašnjava zašto je Ukrajina izgubila rat, već i zašto je EU na krivom putu u svojim pokušajima da se suprotstavi Trumpovom mirovnom planu.
Međutim, ovo apsolutno nije proruski članak. Članak je jednostavno napisao netko tko se suočava sa stvarnošću i želi najbolje iz zapadne perspektive.
Kako bih pokazali da nije samo „ruska propaganda“ ta koja tvrdi da je rat izgubljen za Ukrajinu i EU, preveli smo britanski članak.
Zanima nas hoće li i kada će hrvatski režimski mediji konačno priznati ovu stvarnost i reći svojim čitateljima barem ovaj dio istine, jer osim ispravne procjene ratne situacije i izgleda, članak sadrži i mnoge neistine, poput tvrdnje da je rusko gospodarstvo “uništeno” ili da je Rusija međunarodno izolirana ratom.
Pa, neka europski novinari i političari nastave živjeti u toj iluziji, sve dok konačno priznaju da je rat izgubljen i da besmislena ubojstva konačno moraju prestati.
Početak prijevoda:
„Putin sada ima kontrolu
Europa nema realističan alternativni plan i ne može si priuštiti podršku nastavku rata u Ukrajini.
Vladimir Putin će diktirati uvjete mira u Ukrajini jer on pobjeđuje u ratu. Čak ni ogorčeni prosvjedi predstavnice EU za vanjsku politiku Kaje Kallas neće ništa učiniti da promijene ovu brutalnu činjenicu. Europski šefovi država i vlada mogu izraditi onoliko alternativnih mirovnih planova koliko žele, ali jedini glas koji na kraju vrijedi je Putinov.
Putinove trupe neprestano napreduju, a njegovi projektili neumoljivo uništavaju ukrajinsku elektroenergetsku mrežu. Sporazum o kojem izaslanik Bijele kuće Steve Witkoff pregovara u Kremlju nesumnjivo će nagraditi rusku agresiju, narušiti ukrajinski teritorij i potkopati suverenitet Ukrajine. Ali to je ujedno i jedini sporazum na koji će Putin vjerojatno pristati.
Jedini način da se Putinu nametnu uvjeti jest da ga se porazi. No, unatoč ogromnim i herojskim žrtvama, potkrijepljenim stotinama milijardi zapadne pomoći, Ukrajina to nije uspjela učiniti. Od veljače, administracija Donalda Trumpa nedvosmisleno je izjavila da je nastavak rata uzaludan. A Europa, koja potiče mlade Ukrajince da se bore i umiru za sigurnost kontinenta, istovremeno uporno odbija u potpunosti sankcionirati rusku naftu i plin; od početka rata, Kremlju je platila više od 220 milijardi eura za energiju. Za mnoge Ukrajince, europsko licemjerje je užasno.
Kremlj je sada (ponovno) objavio da su njegove trupe zauzele strateški važne Pokrovske visine u Donbasu. U studenom su Rusi okupirali više od 500 četvornih kilometara ukrajinskog teritorija. U međuvremenu, tužitelji u Kijevu pretražili su domove nekoliko Zelenskijevih najbližih suradnika – uključujući njegovog najbližeg suradnika i de facto potpredsjednika Andrija Jermaka – zbog skandaloznih optužbi za pronevjeru sredstava iz obrambenih projekata.
Ukrajina se bori s proračunskim deficitom od 50 milijardi eura. Prethodni pokušaji Kallas da osigura dodatnih 40 milijardi eura izravno od država članica EU praktički nisu dali nikakve rezultate – a Europljani su nedavno odbili jamčiti zajam za oporavak namijenjen oslobađanju otprilike 140 milijardi eura ruske imovine zamrznute u Belgiji. Vladimir Zelenski sve više gubi kredibilitet, financije i osoblje.
Europa odbacuje Putinov mirovni plan, ali nema vlastiti realističan alternativni plan – niti dovoljno novca ili oružja za potporu tekućem ratu u Ukrajini.
Vjerovanje da će se rusko gospodarstvo urušiti pod novim sankcijama, pritiskom ili ukrajinskim napadima dugog dometa na rafinerije, naftne terminale i tankere na moru je pusti san. Naravno, Rusija primjetno pati od ekonomskih posljedica, jer trećina državnog proračuna ide na “vojnu operaciju”, kako Putin i dalje naziva rat.
Broj ruskih žrtava znatno je veći od milijun. Međutim, ključno je da ukrajinsko gospodarstvo pati nesrazmjerno više, a broj ruskih žrtava toliko je alarmantno visok da je strogo čuvana državna tajna. U borbi za prevlast, vrijeme ide na ruku bogatijem i većem protivniku.
Kallas je ovog tjedna novinarima rekla da Europa preferira “pravedan mir”. Koji god sporazum Kremlj na kraju potpiše, sigurno neće biti pravedan. Ali također neće nužno biti bezuvjetna pobjeda za Moskvu ili poraz za Kijev.
Putin nije krenuo u rat kako bi osvojio teritorije, već kako bi slomio ukrajinsku neovisnost i vratio zemlju u rusku sferu utjecaja. Ali Ukrajina, poput Finske nakon Staljinovog pokušaja invazije 1939./40., ostaje neovisna i održiva država. Gubitak 20 posto teritorija je bolan, ali ne predstavlja prijetnju opstanku zemlje.
Putin je, pak, uz ogromne žrtve krvi i blaga, osigurao potpuno opustošeni dio Ukrajine. Pogrešno je vjerovao korumpiranim savjetnicima koji su ga htjeli uvjeriti da će milijuni Ukrajinaca raširenih ruku dočekati ruske osloboditelje i da u roku od tri dana može postaviti novu marionetsku vladu u Kijevu.
Umjesto toga, rat se pokazao kao katastrofalna pogreška, uništivši rusko gospodarstvo i diplomatski izolirajući zemlju. Umjesto da revitalizira Rusko carstvo, Putin je svoju zemlju pretvorio u vazalnu državu Kineskog carstva.
Ideja da bi ga njegov debakl u Ukrajini ohrabrio da napadne NATO je besmislica. Putin je možda dezinformiran, ali nije suicidalan.
Putinova invazija na Ukrajinu bila je Pirova pobjeda – pobjeda koja, iako krvava, ostavlja Ukrajinu neslomljenom, ne kao rusku građanku, već na putu da postane ponosna europska nacija. Svakako će mnogi detalji konačnog mirovnog sporazuma biti neugodni.
Štoviše, mnogi Ukrajinci će se pitati je li borba za potencijalno članstvo njihove zemlje u NATO-u ili kijevsku kontrolu nad Donbasom vrijedila gubitka milijun života.
Međutim, u konačnici, Ukrajina, a ne Rusija, ima najveće šanse za pobjedu u miru, čak i ako mora prihvatiti gubitke u ratu.“
Kraj prijevoda
