Britanski think tank ima konkretne ideje kako započeti rat s Rusijom.
Povremeno, autori u think tanku britanskog Ministarstva obrane, objave neka vrijedna istraživanja. Uglavnom, međutim, teže promicanju ratnohuškačkih besmislica. Nedavni članak Jacka Waitlinga u časopisu Foreign Affairs spada u potonju kategoriju.
Najteža zima u Ukrajini – Vanjski poslovi, 11. studenog 2025.
S obzirom na to da je Donbas u opasnosti, Europa sada mora izvršiti pritisak na Rusiju.
Desetke otvorenih laži, lažnih tvrdnji i iluzija sadržanih u njemu prepustit ćemo drugima na ismijavanje.
Waitlingova glavna teza je da bi veći (ekonomski) pritisak na Rusiju nekako prisilio Rusiju na prekid vatre bez ustupaka s ukrajinske strane. Ali svi njegovi prijedlozi kako to postići osmišljeni su kako bi uvukli Europu u još izravniji sukob s Rusijom.
Kako bi podržali ukrajinsku kampanju protiv ruske naftne industrije, Europljani bi trebali zatvoriti Danski tjesnac:
„Za međunarodne partnere Ukrajine pitanje je jesu li spremni odgovoriti na ukrajinsku kampanju protiv ruske naftne infrastrukture usporedivim stvarnim, a ne samo performativnim, pritiskom na rusko gospodarstvo. Prije svega, to znači ciljanje ruske flote sjene: stotina oronulih tankera koji plove pod zastavama pogodnosti, često bez osiguranja ili obučene posade, kako bi prevozili svoju naftu u Indiju i Kinu. To će zahtijevati uskraćivanje prolaza za 80 posto ruskog izvoza nafte morem koji prolazi kroz Danski tjesnac i nametanje sekundarnih sankcija lukama u kojima se istovaruju brodovi flote sjene.“
..„Neke europske vlade – uključujući i Dansku – navele su Kopenhagenski ugovor iz 1857. kao pravnu prepreku djelovanju.“
Međutim, to je izgovor, a ne stvarna prepreka. Zemlje koje trenutno imaju baltičku obalu, isključujući Rusiju, mogle bi se dogovoriti o novom ugovoru kojim bi se od brodova zahtijevalo da ispunjavaju određene standarde osiguranja i certificiranja za plovidbu Baltičkim morem – na primjer, iz razloga zaštite okoliša. Budući da stari brodovi iz sjene ne ispunjavaju te uvjete, takav bi im ugovor uskratio ulazak u tjesnac. To ne bi utjecalo na načelo bescarinskog tranzita za trgovačko brodarstvo kroz danske vode.
Lijepa ideja. Ali tko bi i kako proveo takvu glupost?
Ni Rusija ni bilo koja zemlja koja nije članica NATO-a ne bi priznala takav novi ugovor. Brodovi koji nisu osigurani u Londonu, tj. “flota sjene”, nastavili bi ploviti, ali uz pratnju ruskih pomorskih jedinica. Koja bi zemlja bila spremna potopiti rusku fregatu štiteći konvoj “flote sjene” od vanjskog uplitanja? Na kojoj pravnoj osnova
Waitling tvrdi da Ukrajina nema problema s novačenjem, ali da joj je potrebna bolja obuka u zemlji putem NATO snaga:
“Postoji široko rasprostranjena zbrka oko kadrovske situacije u Ukrajini. S jedne strane, Ukrajina ima dovoljno ljudi za nastavak borbe. Na nacionalnoj razini nema problema s osobljem. Ali broj borbeno spremnih pješaka u ukrajinskim oružanim snagama opada već gotovo dvije godine. U nekom trenutku dosegnut će razinu koja će onemogućavati držanje fronte osim ako Kijev ne promijeni svoj pristup novačenju trupa.”
Izazov manje leži u skretanju ljudi s ulica, a više u poboljšanju kvalitete i kapaciteta obuke i integraciji ukrajinskog pješaštva u borbene brigade. Danas u ukrajinskoj vojsci služi više ljudi nego u bilo kojem trenutku tijekom rata, ali vojska nije u mogućnosti obučiti svoje osoblje za borbene uloge na prvoj crti. Kako bi se riješio ovaj rastući problem, novi Korpus armije Ukrajine mora provesti rotacije brigada i omogućiti boljim jedinicama da obučavaju manje sposobne.
S više od 160 000 dezertera u Ukrajini samo ove godine, moglo bi se posumnjati da bi bolja obuka nekako dovela do većeg broja ukrajinskih vojnika na prvim crtama.
„Ovo je područje gdje međunarodni partneri Ukrajine mogu dati značajan doprinos. … Europske države također bi mogle provoditi vojnu obuku u zemlji. Dopuštanjem ukrajinskim oružanim snagama da se obučavaju na svojoj opremi, u okruženju u kojem bi europske instruktore podržavali ukrajinski zapovjednici koji na kraju raspoređuju te vojnike, takav bi korak izravno riješio izazove generiranja ukrajinskih trupa. Istina je da bi prisutnost europskih instruktora u Ukrajini bila primamljiva meta za Rusiju. No, Rusija je imala ograničen uspjeh u ciljanju ukrajinskih instruktora, tako da je ovo očito upravljiv rizik i mogla bi igrati ključnu ulogu u izgradnji jedinica koje su Ukrajini potrebne za održavanje obrambene linije.“
Što europski NATO instruktori, koji nemaju nedavnog iskustva u ratovanju visokog intenziteta, mogu naučiti ukrajinske vojnike koji se već više od tri godine bore u jednom od najžešćih konvencionalnih sukoba u novijoj povijesti? Tko bi bio voljan poslati te instruktore u Ukrajinu? Kakav je plan nakon što deseci njih budu ubijeni neizbježnim ruskim raketnim napadom koji će uslijediti nakon njihovog raspoređivanja?
Waitling planira poslati ne samo zapadne “trenerske zrakoplove” u Ukrajinu, već i zapadne zračne snage:
„Poljska i Rumunjska mogle bi tražiti dopuštenje Ukrajine za suzbijanje zračnih prijetnji iznad ukrajinskog zračnog prostora koji se približava granici NATO-a, baš kao što je Izrael presreo mnoge iranske dronove Shahed-136 u jordanskom zračnom prostoru. Bez stvaranja obveze za Poljsku, Rumunjsku i druge da angažiraju ciljeve iznad Ukrajine, takvo dopuštenje stvorilo bi uvjete da europski zrakoplovi angažiraju ukrajinsku protuzračnu obranu. Na taj bi način europska koalicija mogla kratkoročno projicirati zračne snage u Ukrajinu.“
Projiciranje zračnih snaga u Ukrajinu – za što točno? Da se obore dronovi vrijedni 50.000 dolara s projektilima od 2 milijuna dolara? Ili da se bombardiraju ruski položaji? Čovjek se pita koliko bi minuta ijedan pilot preživio pokušavajući to.
Sve tri mjere koje je predložio Waitling – zatvaranje Danskog tjesnaca za rusku naftu, uvođenje zapadnih instruktora u Ukrajinu i projiciranje zapadne zračne moći – uvelike bi povećale potencijal za izravan sukob s Rusijom.
Čini se da je upravo to Waitlingov cilj.
