Od Münchenske sigurnosne konferencije 2007. godine, čovjek (Putin) je uvijek iznova ponavljao da je ulazak Ukrajine u NATO apsolutna crvena linija. I svatko tko ima problem u glavi bez problema bi prihvatio tu tvrdnju kada bi odgovorio na jedno jednostavno pitanje.

Naime, kako bi Washington reagirao da Rusija postavi projektile i nuklearne bombe u Meksiko, ili Kubu, ili Nikaragvu, ili Granadu ili Venezuelu?

Naravno, predsjednik John F. Kennedy riješio je stvar prije 61 godinu. Pa ipak, cijela priča u Vilniusu svodi se na namigivanje i kimanje glavom koje svijetu govori da točno ono što je JFK rekao tada nije moglo biti pred našim vratima, zapravo sada mora biti pred vratima Rusije. Uskoro će Veliki Hegemon postaviti US/NATO projektile 40 minuta od Kremlja, a navodni “agresor” koji tamo boravi neka šuti i jede svoj geopolitički špinat.

Sama ideja je uvreda racionalnosti i nesmotreno pozivanje na tekuće trvenje između dviju nacija koje međusobno posjeduju više od 12.000 nuklearnih bombi. Ipak, izgrednici okupljeni u Vilniusu nisu ostavili mjesta sumnji u svojoj izjavi:

Budućnost Ukrajine je u NATO-u. SAD ponovno potvrđuje obvezu koju je preuzeo na summitu u Bukureštu 2008. da će Ukrajina postati članica NATO-a, a danas priznaje da je put Ukrajine ka punoj euroatlantskoj integraciji otišao dalje od potrebe za Akcijskim planom za članstvo. Ukrajina je postala sve više interoperabilna i politički integrirana sa Savezom, te je postigla značajan napredak na svom reformskom putu.

Dakle, pitanje se ponavlja. Na koji će način dijelovi Novorusije, Poljske, Litve, Rumunjske, kozačkih hetmanata, Krimskog kanata, Kraljevine Galicije i Lodomerije i mnogih drugih povijesnih fusnota koje su sovjetski tirani natrpali nakon 1920. formirajući sadašnje neprirodne granice Ukrajine. doprinijeti unutarnjoj sigurnosti Amerike, daleko na dalekim stranama Atlantika i Pacifika?

Odgovor je, naravno, nikako. NATO se ionako ne bavi sigurnošću, kolektivnom ili nekom drugom. To je potpuno zaostali hladnoratovski relikt koji sadrži totalitarno sovjetsko carstvo koje je bilo naoružano do zuba, ali je odavno nestalo na smetlištu povijesti. Dakle, George W. Bush trebao je 1991. godine skočiti padobranom u njemačku zračnu bazu Ramstein, proglasiti pobjedu i tada i tamo rasformirati NATO.

No, kako se pokazalo, današnji napuhani NATO s 31 nacijom zapravo je postao neprijatelj mira i sigurnosti. To je zato što postoji uglavnom kao marketinški forum za zapadne proizvođače oružja i think tank za generiranje lažnih prijetnji i zastrašujućih priča osmišljenih da održe vojne proračune dobro opskrbljenim fiskalnim fondovima i velike vojne ustanove dobro opremljene misijama, mandatima, ratnim igrama i zauzet posao.

Nema potrebe za gigantskim vojnim establišmentom Washingtona ili njegovim širenjem u NATO, jer danas nigdje na planetu nema stvarnih prijetnji slobodi i sigurnosti američke domovine koje to ni izdaleka opravdavaju.

Megaprijetnja u stilu Hladnog rata završila je sa Sovjetskim Savezom. Danas je ruski BDP od 1,8 bilijuna dolara šala u usporedbi s BDP-om od 45 bilijuna dolara koji je ugrađen u bilancu SAD-a i NATO-a; a njegov proračun za obranu od 85 milijardi dolara nije čak ni 7% ukupnih proračuna za obranu NATO-a od 1,25 trilijuna dolara.

Drugim riječima, ozbiljne vojne prijetnje u današnjem svijetu naprednog oružja zahtijevaju ili golemi nuklearni šah-mat kapacitet ili golemu industrijsku snagu i 50 bilijuna dolara BDP-a koji bi bili potrebni da se probije veliki oceanski jarak i isporuči invaziona armada golemih konvencionalnih snaga na obale. New Jersey—potpomognut ogromnim zračnim i pomorskim sposobnostima zračnog prijevoza i gigantskim logističkim aranžmanima koje čak ni najvatreniji pisci futurističke ratne fikcije jedva mogu zamisliti.

Kako se to događa, naravno, Rusija uopće nema nuklearni šah-mat kapacitet, a sada je temeljito pokazala da joj nedostaje industrijski i konvencionalni vojni kapacitet da osvoji i okupira čak i ono što je bilo njezino granično područje.

Ono što proizlazi iz Vilniusa, dakle, nije racionalan izračun opipljivih sigurnosnih prijetnji koje predstavlja Rusija. Umjesto toga, ono što imamo je vještičji napitak standardnih laži, racionalizacija, isprika i licemjerja koji drže hegemona iz Washingtona zauzetim 24/7 diljem planeta. Ti bromidi grupnog mišljenja i ideološke monstruoznosti uključuju takve favorite kao što su vladavina prava, poslijeratni međunarodni poredak, svetost granica, odgovornost za zaštitu i kolektivna sigurnost.

Ali sve su to samo priče o tome što Washingtonsko carstvo predstavlja, au ovom slučaju posebno su nečuveni navodna svetost granica i zahtjevi za “kolektivnom sigurnošću”.

Dragi naši prijatelji,

Bili bismo vam neizmjerno zahvalni da vašim skromnim donacijama podržite naš rad kao alternativnog i potpuno neovisnog medija iza kojega ne stoje nikakve organizacije, već samo čisti entuzijazam. Svaka vaša donacija je više nego dobrodošla. Hvala vam od srca što ste uz nas. Vaša podrška nam puno znači. I mi smo svim srcem uz vas.