“Tijekom proteklih 5000 godina ljudske povijesti, ratova nije bilo na Zemlji samo 292 godine. A od završetka Drugog svjetskog rata čovječanstvo je imalo samo 26 dana mira.

Ratovi su odnijeli 3 milijarde i 640 milijuna života. To je gotovo polovica današnjeg svjetskog stanovništva. Rat je oduvijek bio sastavni dio konzumerističkog formata društva u kojem je profit osnovna vrijednost, a rat instrument za stjecanje istoga.

Rat je biznis, najunosniji biznis. Ratovi se vode zbog resursa, novih tržišta, teritorija, novca i moći. Što mislite, tko ima koristi od toga? Nacije koje nemaju novca za vođenje tih ratova?

Ne, to koristi samo korporacijama koje su postale toliko moćne da de facto upravljaju nacijama. Zanimaju ih stalni prihodi, pa im trebaju beskrajni ratovi. A znate li tko sve to plaća? Mislite li da su to oni?

Ne! Sve to plaćamo mi, ljudi. Zapamtite, ratovi se ne događaju. Oni se stvaraju i to se stvaraju unaprijed. Ratovi se planiraju desetljećima prije izravnog oružanog sukoba, a borbe su samo vrhunac ovog zapleta. Da bi započeli rat, potrebno je uvjeriti javnost u nužnost rata. I o pravu na preventivni udar kako bi se izbjegle eventualno gore posljedice. Sukladno tome, svatko tko želi pokrenuti rat pokušat će uvjeriti javnost da je rat neophodan za poboljšanje sve goreg stanja u zemlji. Svatko tko pokuša pokrenuti rat mora uvjeriti javnost da će biti lako i da će pobjeda biti brza, neizbježna i jeftina. U praksi to znači uvjeriti ljude da će troškovi za naciju biti mali, da će se rizici od eskalacije moći kontrolirati, a izgledni ishod lako predvidjeti.

Za postizanje ovih ciljeva koristi se 10 jednostavnih, ali vrlo učinkovitih tehnika. Njihova učinkovitost testirana je stoljećima, u mnogim ratovima, od vremena Sumerana do danas. Tehnike jamče nepogrešiv rezultat, a koriste ih i agresor i oni koji su na drugoj strani. Sada ćete ih čuti i konačno saznati kako se i najmiroljubiviji čovjek nagovara na rat.

10 načela vojne propagande

Prvo načelo:
Ne želimo rat – mi se branimo. Da biste proveli ratnu propagandu, prva stvar koju morate učiniti je uvjeriti vlastiti narod da mi nismo htjeli rat. “Oni drugi”, “oni” su ti koji su započeli rat ili ga planiraju započeti svaki dan. “Mi” smo, s druge strane, prisiljeni braniti se. Korištenje ovog principa može se vidjeti u gotovo svakom ratu. Glavna stvar je uvjeriti ljude da nas zločesti mrze i da su već počeli (ili su spremni početi) prvi. Kao dokaz može se podmetnuti prigodno političko ubojstvo, napad, teroristički čin itd. Osjećaj osvete jednostavan je i učinkovit način kanaliziranja bijesa građana.

Drugo načelo:

Jedino je neprijatelj odgovoran za početak rata.

Treće načelo:

Vođa neprijatelja je đavo i pravo zlo. Neprijatelj dobiva lice. I on je predmet mržnje.

Nije nužno forsirati mržnju cijelog naroda. Slika neprijatelja je personificirana kako bi se svom stanovništvu pokazalo da je glava, vođa “ostalih” psihički bolestan, poremećen i pokvaren čovjek.

Četvrto načelo:

Mi branimo plemeniti cilj, a ne privatne interese. Ekonomski i geopolitički ciljevi rata pažljivo su prikriveni. Obrana moralnih vrijednosti, demokracije i slobode nacije se stavlja u prvi plan. Odnosno, ciljevi rata su plemeniti: spasiti narod od patnje, uništiti terorističke baze, spriječiti širenje oružja za masovno uništenje, svrgnuti krvavi diktatorski režim itd.

Peto načelo:

Neprijatelj je brutalan. Priče o neprijateljskim zločinima jedna su od kritičnih točaka propagande. Samo neprijatelj čini zlodjela.

Šesto načelo:

Mi ne radimo zločine; mi idemo u rat kao vitezovi. Borimo se po pravilima.

Sedmo načelo:

Skrivamo vlastite gubitke i preuveličavamo neprijateljske.

Osmo načelo:

Uključiti kreativnu i znanstvenu inteligenciju u potporu ratnim naporima.

Deveto načelo:

Religijska idealizacija ratnih djelovanja. Koriste se slogani: Naše djelovanje je sveto, Bog je s nama, a neprijatelj će gorjeti u paklu.

Deseto načelo:

Ekstremno uvjerenje. Tko god dovodi u pitanje našu propagandu, podržava neprijatelja. Ili ste s nama ili ste protiv nas. Svaka opozicija je isključena. Vođa države poistovjećuje se s cijelom državom. Interesi vođe su interesi zemlje. Ako ste nezadovoljni vođom, vi ste protiv države.

Učinkovitost ovih načela jamči potpuna monopolizacija medija, koja onemogućuje dobivanje informacija iz drugih, alternativnih izvora. Stoga provjera pouzdanosti informacija koje se emitiraju postaje gotovo nemoguća.

Osim samog ideološkog uvjetovanja stanovništva, radi se i na slabljenju žrtve. Ovisno o željenim rezultatima, metode slabljenja mogu se primjenjivati ​​u fazama ili istovremeno. Radi vaše sigurnosti, preporučujemo da ih zapamtite.

Tipično sredstvo je obojena revolucija, praćena smjenom vodstva države, postavljanjem

marionetske vlade, destabilizacijom ekonomske i političke situacije te pljačkom imovine i resursa zemlje.

Suvremeni oružani sukobi sve više koriste hibridne metode ratovanja. Davno prije nego što počne aktivna vojna akcija, agresorska država tajno, bez formalne objave rata, destabilizira administrativni aparat, gospodarstvo, vojsku, pa čak i kulturnu sferu uvodeći svoje ljude, ali i pravila i norme u zemlju žrtvu, u korist agresora.

Bitna komponenta hibridnog ratovanja je uvlačenje zemlje u iscrpljujuće vojne izdatke stvaranjem lokalnih sukoba u pograničnim i strateški važnim regijama.

Takozvane sive zone nastaju odvajanjem dijela pograničnih teritorija od zemlje oružanim sukobima i stvaranjem zasebnih republika, koje nakon toga postoje desetljećima i točke su eskalacije sukoba.

Sive zone su kao crveni gumbi diljem svijeta koji se mogu pritisnuti u bilo kojem trenutku kako bi se pokrenuo oružani sukob. Čak ni potpisivanje mirovnih ugovora ne jamči miran život u tim zonama.

Danas svaki teritorij na svijetu može postati „siva zona“ samo zato što netko od toga ima koristi. A kad se za to stvore svi uvjeti, dovoljna je jedna iskra, jedna provokacija da započnu neprijateljska djelovanja u punom opsegu. Takva provokacija može biti granatiranje granice, atentat na istaknutu političku osobu i sl.

Kao ratni veteran američke vojske, izjavljujem da je rat najstrašniji fenomen u našem društvu. To dovodi do uništenja ljudskih života, pojedinih gradova i cijelih država. Zapravo, prekid opskrbnih lanaca i uništavanje proizvodnih pogona i infrastrukture vraćaju nacije desetljećima, ako ne i stotinama godina unatrag. No, ako je nekima rat nesreća, drugima je to prilika za zaradu, koliko god to cinično zvučalo.”

A ako izdvojite nešto vremena i pogledate video o ratu u Ukrajini koji je prikazan na forumu “Globalna kriza – Mi smo ljudi. Želimo da živimo” – kroz riječi sudionika projekta Kreativno društvo, uočit ćete jednu novu dimenziju, kroz koju se rat sagledava kada ljudi dođu do rješenja. Nesumnjivo je da je izrečena istina o tomu čemu su ljudi izloženi u ratnom vihoru, nitko ne želi te stvari stavljati pod tepih i svima nam treba biti jasno što rat običnom čovjeku, kakva je većina nas, donosi – samo uništenje, bezumlje i strahote.

Ali prije svega je naglašeno da takvo ponašanje nije odraz želja ljudi, ne većine, i osobito ne onih koje možemo nazvati istinskim ljudima; to je odraz formata društva u kojem živimo i u kojem čak i ratovi imaju legitimitet, postoji ratno pravo, ratni sudovi, kao da svjesno i namjerno oblikujemo društvo u kojem je ovaj način ophođenja među ljudima očekivan, dozvoljen, pa smo, eto, složili i listu pravila kako bi se ljudi u takvim situacijama trebali ponašati (znate naravno da imamo i problem s tim da pratimo pravila, pa se ona uslijed ratnih zvjerstava, možda i više nego inače, ne poštuju). Još jedna nakarada i apsurdnost konzumerizma. No, vratimo se onomu što smo mogli čuti od sudionika projekta Kreativno društvo o ratu. Čuli smo krik, poziv, vapaj za promjenu temelja društva u kojem živimo, čuli smo želju da svaki čovjek osjeti potrebu za promjenom, da joj se pridruži i da zajedničkim naporima izgradnjom Kreativnog društva dođemo do toga da se više niti jedan rat na svijetu ne vodi. 

Ovo nije neki naivni san ljudi u patnji, ovo je želja svakog čovjeka koji cijeni svoj život, a slijedom toga i život svakog drugog čovjeka. Ovo je unutarnja potreba i reakcija svakog čovjeka na najbezumnije manifestacije svijeta u kojem živimo. S ovom težnjom, ljudi su, usred ratnih zbivanja, dok su im granate letjele iznad glava, putem društvenih mreža, sve dok su imali struje i interneta, pozivali druge ljude na promjenu, na pridruživanje projektu, na izgradnju Kreativnog društva. To je najveće herojstvo koje možete danas vidjeti.

Nisu to neki nadljudi, koji su prevladali strah za vlastiti život i sada se bave dobrim djelima. Ne, to su obični ljudi, kao vi i ja, koji uviđaju da niti jednom od mjera, metoda, načina suočavanja s ovim problemom kroz mehanizme koje nudi konzumeristički format odnosa, rat neće prestati, stradavanja ljudi neće prestati. I stoga, svjesni veličine ideje koja počiva na životu čovjeka kao najvećoj vrijednosti, došli su do zaključka da je sada, više nego ikada, nužna promjena formata društva, koja povlači za sobom promjenu mehanizama kojima se problemi rješavaju. U trenutku kada se prestanu izdvajati sredstva za naoružanje, vojske i cijelu mašineriju koja sve to prati, neće biti resursa za vođenje ratova. Istovremeno će te nesagledive sume novca dobiti novu namjenu, ona koja će biti usmjerena na očuvanje i poboljšanje života čovjeka. Onoga trenutka kada mediji ne budu potpirivali vatrice sukoba, kada nas političari prestanu pozivati na podjele, kada prestanemo biti žrtve uloga danih nam kroz vezivanje uz identitete (nacionalne, vjerske, i sve ostale)… i počnemo u drugom čovjeku vidjeti sebe, svaki rat će postati stvar ružne povijesti. 

Zato veliko hvala svim našim herojima, svim ljudima koji su u trenucima velike patnje i neizvjesnosti svoga postojanja odlučili pomoći svijetu širenjem istine o svemu što ne valja u ovom svijetu i što mi možemo učiniti da to promijenimo. Ovakvi ljudi su istinski junaci, oni na koje se možemo ugledati i početi djelovati s ciljem da podržimo ta prekrasna nastojanja. 

Stoga, ljudi, hajd’mo više, prestanimo biti žrtve sustava koji nas melje. Prestanimo tražiti odgovornost u drugima, preuzmimo na sebe odgovornost i izgradimo društvo po mjeri čovjeka! Izgradimo Kreativno društvo, u kojem svoje znanje, iskustvo i sposobnosti koristimo da gradimo i stvaramo. Jer upravo takvo bi trebalo biti naše društvo! Društvo u kojem  podržavamo jedni druge, živimo u miru jedni s drugima. A recept za to je vrlo jednostavan: svi smo mi ljudi, svi želimo živjeti!

Ovo su riječi kojim su nas naši prijatelji pozvali na buđenje, ovo su riječi koje su potakle brojne od nas da djelujemo, da otvorimo oči, i da ne očajavamo nad tragičnošću svijeta u kojem živimo, već da krenemo dalje, zajedničkim naporima u izgradnju Kreativnog društva. Pritom je doprinos svakoga od nas važan, svatko može, i najmanjom gestom, aktivnošću i djelovanjem biti cigla koja će nas približiti zajedničkom cilju.

On je jasan, pred nama je, vidimo ga i možemo ga osjetiti. Ali pomozimo i drugima da budu dionici ovoga procesa. A krećemo od toga da svakom čovjeku moramo jasno prezentirati što Kreativno društvo jest, koje blagodati ono donosi čovjeku, kako svaki čovjek može pomoći u njegovu stvaranju. Sve kreće od osobnog izbora, od podrške ovom sveljudskom projektu, a potom od osobna angažmana da se on realizira.

Ako se pitate kako vi možete biti kotačić ove promjene, reći ćemo vam: jednostavno. Recite svojim bližnjima, ljudima s kojima ste u kontaktu o tomu da je svijet bez ratova i svijet u kojem smo mi ljudi ti koji odlučuju o svojim životima moguć. I recite to s uvjerenjem, jer ako imate bilo kakve sumnje, nešto niste do kraja shvatili. Nije naivno vjerovati da je tvoj, moj, naš glas važan. Naivno je ostati u uvjerenju u priču da mi ništa ne možemo, da možemo samo talasati u monstruoznosti svijeta u kojem živimo – to je najgore naličje u koje nas je ovaj sustav uvjerio – u našu bespomoćnost. A mi ljudi, pogotovo kao ujedinjena fronta, možemo sve, jer nam je dana neograničena moć stvaranja, koju sada trebamo usmjeriti u nešto konstruktivno i stvaralačko. Recimo “ne” destrukciji, recimo “da” Kreativnom društvu i boljem svijetu koji je moguć kada jedni u drugima vidimo prijatelje, a ne neprijatelje.