Troškovi i potencijalni profiti za RAND korporaciju su bili neproporcionalno visoki i kako stvari stoje američka vlada bi se trebala pokušati povući iz potpore Ukrajini.

To je naknadno provedeno i novi proračun SAD-a za naredne mjesece je od tada odobren bez centa potpore Ukrajini. Od prethodno odobrenih sredstava ostalo je tek nešto malo. Prema podacima Bijele kuće, potrošeno je oko 96 posto prethodno dodijeljenih sredstava.

Dakle, pitanje je što će se sada dogoditi. Bilo je nekoliko opcija. Moglo se izvršiti pritisak na Kijev da pregovara s Moskvom, što bi, nadamo se, zaustavilo krvoproliće. Druga opcija bila je pustiti Kijev da se bori dalje, u kojem bi slučaju EU preuzela potporu Ukrajini, dok bi SAD potpuno srezao svoju potporu ili pružio samo vrlo malu, simboličnu pomoć.

Ako se Kijev doista bori do kraja “po njemačkom modelu iz 1945.”, to bi vjerojatno značilo kraj Ukrajine. Prvo, to bi prisililo rusku vojsku da napreduje dalje kako bi okončala borbe, što bi dovelo do teških razaranja i mnogih žrtava, jer je to rezultat uličnih borbi, koje bi tada postale neizbježne. Mariupolj i drugi gradovi pokazali su kako izgleda kada se ukrajinski vojnici zatvore u domove i bore za svaku kuću.

Štoviše, Ukrajina više nije u stanju nadoknaditi svoje velike gubitke u vojnicima i tehnici. Kao rezultat toga, sve više i više ljudi u Ukrajini koji su prije bili oslobođeni vojne službe (invalidi, stari i vrlo mladi muškarci) bivaju unovačeni, a sada se unovaču čak i žene. Ako se Kijev nastavi boriti, to će doslovno značiti borbu do posljednjeg Ukrajinca.

Također je malo vjerojatno da će se milijuni Ukrajinaca koji su pobjegli u EU tada vratiti u svoju razorenu domovinu. To bi značilo da teško zadužena Ukrajina ne bi imala nikakve šanse ekonomski stati na noge jer bi bila uvelike depopulacijska zemlja. Kad bi nakon toga uopće postojala država Ukrajina.

Međutim, čini se da je američki plan pustiti Ukrajinu da se bori do gorkog kraja, kao što je pokazao iznenadni posjet šefa Pentagona Austina Kijevu 20. studenog.

Austin u Kijevu

Službena izvješća o iznenadnom posjetu šefa Pentagona Austina Kijevu pokazuju da će SAD i dalje biti na strani Kijeva i podržavati Kijev. S obzirom da SAD u proračun nije uvrstio nikakvu novu pomoć Ukrajini, jasno je da su to prazne riječi za tisak. Međutim, to nije spriječilo njemačke medije poput Der Spiegela da šire nadu naslovima poput “ Iznenadni posjet Kijevu – američki ministar obrane Austin uvjerava Ukrajinu u podršku”.

I u Kijevu je javnost bila pripremljena za nastavak ukrajinskog zapadnog kursa i borbe. Ukrajinski ministar obrane napisao je na X (bivši Twitter) nakon sastanka s Austinom:

“Ukrajina je izabrala svoj put: želi postati članica NATO-a. Zato je ‘formiranje NATO-a’ jedan od glavnih prioriteta MORH-a.”

Činjenica da je NATO efektivno otkazao pristupanje Ukrajine na summitu u Vilniusu u srpnju nije spomenuta.

Austin je najavio i novi paket pomoći Ukrajini. Međutim, budući da se sastoji od ostatka prethodno dodijeljenih sredstava, sa 100 milijuna dolara vrlo je skromna u usporedbi s prijašnjom američkom pomoći. S druge strane, Austin je imao lijepe riječi u svojoj prtljazi:

“SAD će uvijek biti na strani demokracije suočen s time kako Ukrajinci pokazuju upornost i snagu. Ujedinili smo saveznike i partnere protiv Rusije kako bismo napredovali prema boljoj budućnosti. To je ono što je američko vodstvo i naša je odlučnost jača nego ikad.”

Da su to prazne riječi za novinare, moglo se ujedno doznati i od američke televizije ABC, koja je citirala neimenovani ukrajinski izvor:

“Imamo velikih problema… Osnovno streljivo ne stiže.”

Prema izvoru, SAD je smanjio isporuke NATO standardnih topničkih granata Kijevu “za više od 30%”, pri čemu isporuke vitalnih topničkih granata od 155 mm čine “oko 60 do 70% ukupnih isporuka Ukrajini”. Stoga je izvor TV kanala rekao da Ukrajina riskira gubitak terena na bojnom polju “po vrlo visokoj cijeni”, dodajući:

“Oni (SAD) su nam rekli da to (podrška Izraelu) neće utjecati na (SAD) obveze, ali utječe.”

Ukrajina je spaljena

Ipak, borbe će se nastaviti. Zelensky je u intervjuu nakon sastanka s Austinom rekao:

“Je li sada teško na bojnom polju? Da. Ali biti prijatelj s Rusijom ili sjediti s njima za pregovaračkim stolom? Ne.”

Zelenski je objasnio da Rusija ne želi da se sukob sada završi i da je stoga nemoguće govoriti o mirovnom sporazumu “pod svaku cijenu”.

Zelenski je tako odbacio sva izvješća da Zapad iza kulisa vrši pritisak na Kijev da pregovara s Moskvom. Zelenski to odlučno negira i zasad ima malo znakova da je Kijev voljan razgovarati. Podsjetimo, Zelenski je 30. rujna 2022. donio dekret o zabrani pregovora s “Putinovom Rusijom”.

Šef Pentagona Austin također je pripremio javnost na teške i u biti besmislene borbe kada je na tiskovnoj konferenciji u Kijevu nakon razgovora sa Zelenskim izjavio:

“U ovakvom sukobu ne postoji oružje koje može postati čarobni štapić.”

Prema Austinu, sada sve ovisi o tome kako Ukrajina koristi oružje koje joj je dostavio Zapad, a on je de facto predao Ukrajinu u posljednju bitku do posljednjeg Ukrajinca:

“Sve ovisi o vojnim sposobnostima koje se isporučuju i načinu na koji se kombiniraju s drugim dostupnim oružjem, bilo da se radi o borbenim zrakoplovima F-16, višecevnim raketnim bacačima HIMARS ili nečem drugom. Sve ovisi o tome kako koristite i sinkronizirate te sposobnosti da biste postigli pravi učinak na bojnom polju. Ovo je teška, iscrpljujuća bitka i tako će biti i u budućnosti.”

Geopolitika

Austinov posjet budi sjećanja na posjet tadašnjeg britanskog premijera Johnsona početkom travnja 2022., kada su Kijev i Moskva postigli ono što je u biti bio mirovni sporazum, ali je Johnson poručio Zelenskom da ne sklapa mir nego da nastavi borbu. Vjerojatno je sigurno za pretpostaviti da je Austin Zelenskom sada dao slične upute.

Razlog je taj što SAD na to gleda kao na poraz i slabljenje Zapada predvođenog SAD-om na međunarodnoj sceni ako Rusija uspije u Ukrajini. Istina je da Ukrajina ne može ostvariti pobjedu jer je previše oslabljena, kako u smislu broja još raspoloživih vojnika, tako i u smislu oružane podrške sa Zapada.

Ali Ukrajina se može nastaviti boriti i nametati troškove Rusiji. Očekuje se da će EU platiti račun, iako postoji toliki otpor unutar EU da Bruxelles jedva može izdvojiti novac. Od članica EU sada se očekuje da to učine izravno, a vodeću ulogu ima Njemačka, koja je upravo najavila da će sljedeće godine udvostručiti pomoć Ukrajini s četiri na osam milijardi eura.

To Ukrajini neće donijeti pobjedu, već produžiti borbu. Kako bi to Njemačka trebala platiti nakon što je Ustavni sud upravo izrezao 60 milijardi eura iz proračuna njemačke vlade, a Berlin se svađa gdje se taj novac može uštedjeti, ostaje uzbudljivo pitanje.

Za SAD je to najbolje moguće rješenje u sadašnjoj situaciji: Ukrajina spaljuje svoje vojnike u beznadnoj i samim time besmislenoj borbi protiv Rusije, a EU, posebice Njemačka, plaća račun. Kao i obično, SAD pušta druge da umru za svoje geopolitičke ciljeve i plaća račun.

I njemačka vlada očito rado igra zajedno s ovom samoubilačkom igrom, jer samo dan nakon Austina, njemački ministar obrane Pistorius stigao je u Kijev kako bi “ponovo potvrdio njemačku potporu Ukrajini,” kako Der Spiegel citira njemačko ministarstvo obrane.

Sve se čini da je donesena odluka da se Ukrajina potpuno spali do temelja i zapravo bori protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca.