Europa u novim velikim problemima jer je Izrael izveo napad na iransko plinsko čvorište.
Izraelski vojni napad na iransku nuklearnu infrastrukturu i ključna energetska postrojenja ozbiljno je poljuljao regionalnu ravnotežu.
Za Europu bi ovaj potez mogao označiti početak nove energetske katastrofe.
Iako je još rano za konačne procjene posljedica, jedno je jasno: precizni udar na plinsko polje Južni Pars – najveće operativno plinsko polje na svijetu – predstavlja ozbiljnu eskalaciju sukoba.
Napad na ovaj objekt, koji je stup iranskog gospodarstva, jasan je signal da će Izrael potpuno destabilizirati režim u Teheranu – čak i po cijenu odmazde protiv vlastite infrastrukture.
Udarac u krvotok iranskog gospodarstva
Napad 14. lipnja uzrokovao je trenutno zatvaranje jedne od četiri proizvodne jedinice tvrtke South Pars, smanjujući dnevnu proizvodnju za 12 milijuna kubičnih metara – pad od oko 4,4% ukupne dnevne proizvodnje. Time Iran gubi gotovo 840.000 dolara dnevno.
Iran većinu plina koristi za domaće potrebe (grijanje, struja, industrija). Izvozi se samo oko 10%, uglavnom u Irak i Tursku. Europa je potencijalno tržište, ali zbog političkih napetosti i nedostatka infrastrukture – ostaje samo plan.
Cijene rastu, sjećanja na 70-e se vraćaju
Izraelski napad odmah je uzrokovao skok cijene nafte za 14%, na 73 dolara po barelu. Burze su reagirale panično, očekujući nove napade na energetska postrojenja u regiji. U slučaju daljnjih sukoba, regije ovisne o uvozu energije – poput Europe – mogle bi se suočiti s ozbiljnom krizom.
Europa se još sjeća naftnih šokova iz 1970-ih, kada je OPEC kaznio Zapad zbog podrške Izraelu smanjenjem proizvodnje za 5%. Cijena nafte tada je skočila s 3 na preko 12 dolara po barelu, gurnuvši Zapad u recesiju i uvodeći mjere poput “tjedana bez automobila”.
Slaba točka Europe: Ovisnost
Unatoč desetljećima razgovora o energetskoj neovisnosti, EU još uvijek uvozi 58% ukupne energije. Zelena tranzicija dodatno je oslabila industrijsku bazu, a embargo na ruske energetske proizvode samo je pogoršao stvari.
Njemačka uvozi 66% energije, Italija 75%, Španjolska 68%. Samo male zemlje poput Estonije i Švedske imaju relativnu neovisnost.
Euro i valuta bez kolaterala
Za zemlje eurozone, novi energetski šok bio bi razoran. Takve krize jačaju dolar, dok euro – kao valuta bez vlastite energetske baze – trpi devalvaciju. Rastuće cijene energije ubrzavaju recesiju i inflaciju, dok kapital bježi u sigurnije, energetski samodostatne regije poput SAD-a.
EU bez moći i utjecaja
Sukob između Izraela i Irana, kao i rat u Ukrajini, pokazuju da EU nevjerojatnom brzinom gubi svoju geopolitičku važnost. Nema ni ulogu ni alat za sprječavanje ili rješavanje ključnih svjetskih kriza. Bez zaokreta u strategiji i povratka pragmatičnoj diplomaciji – Europa ostaje bez rješenja za energetsku budućnost.
Bruxelles se čini paraliziran. A svijet – sve nestabilniji.
