Europska unija želi se transformirati u sigurnosni blok sličan NATO-u, uključujući i vlastiti Članak 4 što sugerira da se Bruxelles uvelike priprema za rat.
Predsjednica Europske unije obratila se u srijedu bloku i održala govor o budućnosti sigurnosti, u kojem je jasno izložila korak prema odvajanju kontinenta od američke obrane. Zanimljivo je da je Ursula von der Leyen svoj govor započela stavljajući rusku invaziju na Ukrajinu i američke pokušaje stjecanja Grenlanda na istu moralnu razinu, tvrdeći pritom da je „zauzimanje za“ obje države koje nisu članice primjer načina na koji EU štiti vlastite članice.
Osim pozivanja Kanade da postane prva „pridružena članica“ Europske unije, najvažnija najava u više od sat vremena dugom maratonskom govoru možda je bila ponovni pokušaj osnivanja Europskog vijeća za sigurnost te korak prema zajedničkoj europskoj obrani.
Jedna jedinstvena vojska EU-a i pripadajuća infrastruktura već su desetljećima ambicija eurokratskih federalističkih ekstremista, ali je ta ideja uvijek nailazila na prepreke jer europske države same — od kojih se mnoge još uvijek živo sjećaju kako je biti vojno okupiran — jednostavno ne žele odreći se najvećeg jamca svoje suverenosti, svojih oružanih snaga. Izražene su i brojne zabrinutosti zbog uspostave paralelne obrambene unije — koja bi oslabila ključni vojni, ali ne i politički savez NATO.
Ipak, budući da „kako razina prijetnje raste, tako se mora povećavati i spremnost Europe“, vrijeme je da se te zabrinutosti ostave po strani i izgradi paralelna vojna struktura, rekla je von der Leyen. Europskim zakonodavcima rekla je:
…već raspolažemo brojnim instrumentima i jačamo suradnju s NATO-om, ali naša doktrina, naše institucije i naše donošenje odluka nisu držali korak s novom stvarnošću. Naši sustavi osmišljeni su za neki drugi svijet; pokreću ih dobronamjerni pokušaji postizanja konsenzusa i kompromisa.
Ali moramo se zapitati jesu li još uvijek primjereni svojoj svrsi. Europa, primjerice, treba vlastiti plan za suzbijanje hibridnih prijetnji. Hitno nam je potreban konsenzus o tome kako reagirati na određene incidente. Na incidente koji još ne predstavljaju oružanu agresiju, ali očito ugrožavaju našu nacionalnu sigurnost. Drugim riječima: mehanizam koji bi nadopunio članak 4. Ugovora o NATO-u, i smatram da je vrijeme za vlastiti europski članak 4. i hitni sigurnosni protokol.
Članak 4. mehanizam je NATO-a utvrđen osnivačkim ugovorom saveza i određuje da su, ako ga neka država članica aktivira, sve ostale države članice dužne odmah se sastati i raspraviti o incidentu. Posljednjih su ga mjeseci aktivirale europske države nakon što su ruski napadački dronovi iz rata u Ukrajini „zalutali“ i srušili se na teritoriju NATO-a, a koristi se za pokretanje odgovora NATO-a bez potpune primjene članka 5., što bi značilo totalni rat.
Von der Leyen rekla je da bi, uz razvoj vlastitog europskog članka 4., trebalo osnovati i „Europsko vijeće za sigurnost“, u koje bi bile uključene države članice EU-a i istomišljenici među saveznicima, uključujući Kanadu, Ukrajinu, Ujedinjeno Kraljevstvo i Norvešku. I ovdje je, premda su Sjedinjene Države bile isključene iz tog zamišljenog paralelnog NATO-a, njihovo isključivanje bilo samo neizravno navedeno, ali je to bilo vrlo očito sugerirano.
Još jedno područje u kojem je ovaj pokušaj izlaska iz američkog obrambenog kišobrana jasno došao do izražaja bio je popis vojnih tehnologija koje Europska unija, prema riječima von der Leyen, hitno mora razviti kako bi bila vjerodostojna. Od završetka Hladnog rata uvriježilo se shvaćanje u NATO-u da su, iako su europske oružane snage osiguravale osnovne sposobnosti – poput pješaštva i oklopnih vozila te presretanja borbenim avionima – nekolicina skupih strateških sposobnosti u osnovi bile američke nadležnosti, a upravo su sva ta područja, prema riječima predsjednice EU-a, sada trebala biti razvijena unutar Europe.
Rekla je da „strateški čimbenici koji omogućuju djelovanje“ između ostalog uključuju „ključne potporne sposobnosti i multiplikatore snage na kojima počiva svaka vjerodostojna obrana. Od protuzračne i proturaketne obrane do strateškog transporta, punjenja gorivom u zraku, svemira i kibernetičkog prostora. Ti su sustavi ključni i treba nam ih više“.
„Ovo nije partnerstvo protiv nekoga drugoga, već za našu zajedničku snagu… naravno, u potpunosti u skladu s NATO-om“, rekla je. Ogromna ovisnost Europe o tim područjima posljednjih je godina više puta izašla na vidjelo, pri čemu je protuzračni raketni sustav Patriot bio nedostupan u dovoljnim količinama jer je Ukrajina iscrpila ograničene zalihe, dok su raketni napadi Ukrajine na Rusiju – čak i kada su korištene dugometne rakete proizvedene u Europi – ostali ograničeni na ciljeve za koje je Washington bio spreman pružiti obavještajne podatke.
Ipak, ova najnovija reakcija Europske unije na stajališta predsjednika Trumpa nastavlja trend koji traje već godinama: američki čelnik poziva svoje saveznike u NATO-u da učine više za vlastitu obranu i budu bolji članovi saveza, nakon čega te europske države u osnovi učine ono što im je naloženo, ali svoju poslušnost prikazuju kao otpor predsjedniku Trumpu. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte više je puta primijetio da se čini kako kritike predsjednika Trumpa potiču druge članice da povećaju svoje izdatke za obranu, upravo kako je on u početku i zahtijevao.
