Hamas i druge palestinske organizacije otpora neselektivno pucaju na Izraelce, otmice civila, baražne rakete na Izrael, napadi dronovima na različite mete od tenkova do automatiziranih mitraljeskih gnijezda, poznati su jezik izraelskog okupatora. Izrael govori ovim krvavim jezikom nasilja nad Palestincima otkad su cionističke milicije zauzele više od 78 posto povijesne Palestine, uništile oko 530 palestinskih mjesta i gradova i ubile oko 15.000 Palestinaca u više od 70 masakra. Između 1947. i 1949. oko 750.000 Palestinaca je etnički očišćeno da bi se 1948. stvorila država Izrael.

Izraelski odgovor na ove oružane napade bit će genocidni napad na Gazu. Izrael će ubiti desetke Palestinaca za svakog ubijenog Izraelca. Stotine Palestinaca već je ubijeno u izraelskim zračnim napadima od pokretanja “Operacije Al-Aqsa Flood” u subotu ujutro, ubivši 700 Izraelaca.

Premijer Netanyahu upozorio je u nedjelju Palestince u Gazi da “sada odu”, jer će Izrael “sva Hamasova skrovišta pretvoriti u ruševine”.

Ali gdje bi Palestinci u Gazi trebali ići? Izrael i Egipat blokiraju kopnene granice. Nema izlaza zrakom ili morem, koje kontrolira Izrael.

Kolektivna odmazda protiv nevinih dobro je poznata taktika kolonijalnih vladara. Koristili smo ga protiv Indijanaca i kasnije na Filipinima i u Vijetnamu. Nijemci su ga koristili protiv Herera i Namaqua iz Namibije. Britanci u Keniji i Malaji. Nacisti su ga koristili u područjima koja su okupirali u Sovjetskom Savezu, istočnoj i srednjoj Europi. Izrael slijedi isti plan. Smrt za smrt. Horor za hororom. Ali uvijek je okupator taj koji pokreće taj makabrični ples i mijenja hrpe leševa za veće hrpe leševa.

Ovo nije obrana ratnih zločina bilo koje strane. Vidio sam dovoljno nasilja na izraelskim okupiranim teritorijima, gdje sam pratio sukob sedam godina, da bih se gnušao nasilja. Ali to je dobro poznati rasplet svih kolonijalnih projekata. Režimi koji se uspostavljaju i održavaju nasiljem uzrokuju nasilje. Rat za oslobođenje Haitija. Mau Mau u Keniji. Afrički nacionalni kongres u Južnoj Africi. Ti ustanci ne uspijevaju uvijek, ali slijede poznate obrasce. Palestinci, kao i svi kolonizirani narodi, imaju pravo na oružani otpor prema međunarodnom pravu.

Izrael nikada nije imao interesa za pravedno rješenje s Palestincima. Izgradili su državu aparthejda i neprestano zauzimali sve veće i veće dijelove palestinske zemlje u usporenoj kampanji etničkog čišćenja. Godine 2007. Izrael je pretvorio Gazu u najveći zatvor na otvorenom na svijetu.

Što očekuje Izrael, odnosno svjetska zajednica? Kako možete zatvoriti 2,3 milijuna ljudi u Gazi na 16 godina, od kojih je polovica nezaposlena, u jedno od najgušće naseljenih mjesta na svijetu, svesti živote stanovnika, od kojih su polovica djeca, na razinu egzistencije, lišiti osnovnih medicinskih potrepština, hrane, vode i struje, koristiti jurišne zrakoplove, topništvo, mehanizirane jedinice, rakete, mornaričke topove i pješačke postrojbe za neselektivni pokolj nenaoružanih civila i ne očekivati ​​nasilan odgovor? Izrael trenutno pokreće valove zračnih napada na Gazu, priprema kopnenu invaziju i prekinuo je dovod struje u Gazu, koja obično radi samo dva do četiri sata dnevno.

Mnogi borci otpora koji su se infiltrirali u Izrael nedvojbeno su znali da će biti ubijeni. Ali poput boraca otpora u drugim oslobodilačkim ratovima, odlučili su da će, ako ne mogu birati kako živjeti, izabrati kako će umrijeti.

Alina Margolis-Edelman, bila je dio oružanog otpora u ustanku u Varšavskom getu tijekom Drugog svjetskog rata. Njezin suprug, Marek Edelman, bio je zamjenik zapovjednika pobune i jedini vođa koji je preživio rat. Nacisti su zatvorili 400.000 poljskih Židova u Varšavski geto. Zatvoreni Židovi umirali su u tisućama od gladi, bolesti i nasumičnog nasilja. Kad su nacisti počeli prevoziti preostale Židove u logore smrti, borci otpora su uzvratili. Nitko nije očekivao da će preživjeti.

Nakon rata Edelman je osudio cionizam kao rasističku ideologiju korištenu za opravdavanje krađe palestinske zemlje. Stao je na stranu Palestinaca, podržavao njihov oružani otpor i redovito se sastajao s palestinskim čelnicima. On je osudio izraelsko prisvajanje holokausta kako bi opravdao svoje ugnjetavanje palestinskog naroda. Dok je Izrael uživao u mitologiji ustanka u getu, jedinog preživjelog vođu ustanka, koji je odbio napustiti Poljsku, tretirao je kao izopćenika. Edelman je shvatio da lekcija holokausta i ustanka u getu nije bila da su Židovi moralno superiorni ili vječne žrtve. Povijest, rekao je Edelman, pripada svima. Potlačeni, uključujući Palestince, imali su pravo boriti se za jednakost, dostojanstvo i slobodu.

“Biti Židov znači uvijek biti uz potlačene, a nikad uz tlačitelje”, rekao je Edelman.

Varšavski ustanak dugo je inspirirao Palestince. Predstavnici Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) uvijek su polagali vijenac na godišnjem obilježavanju ustanka u Poljskoj kod spomenika Varšavskom getu.

Što više nasilja kolonizator koristi da pokori okupirane, to se više pretvara u čudovište. Trenutna vlada Izraela naseljena je židovskim ekstremistima, fanatičnim cionistima i vjerskim fanaticima koji ruše izraelsku demokraciju i pozivaju na sveopće protjerivanje ili ubojstvo Palestinaca, uključujući one koji žive unutar Izraela.

Izraelski filozof Yeshayahu Leibowitz, kojeg je Isiah Berlin nazvao “savješću Izraela”, upozorio je da će se, ako Izrael ne odvoji crkvu od države, pojaviti korumpirani rabinat koji će iskriviti judaizam u fašistički kult.

“Vjerski nacionalizam je religiji ono što je nacionalsocijalizam bio socijalizmu”, rekao je Leibowitz, koji je umro 1994.

Shvatio je da je slijepo obožavanje vojske, posebno nakon rata 1967. koji je od Sirije zauzeo Sinaj, Gazu, Zapadnu obalu (uključujući istočni Jeruzalem) i Golansku visoravan, opasno i da će dovesti do konačnog uništenja Izraela, zajedno sa svim nadama u demokraciju.

“Naša situacija će se pogoršati u onu drugog Vijetnama, u rat u stalnoj eskalaciji bez izgleda za konačno rješenje”, upozorio je.

Predvidio je da će “Arapi biti radni ljudi, a Židovi administratori, inspektori, državni službenici i policija – uglavnom tajna policija. Država koja vlada nad neprijateljski raspoloženim stanovništvom od 1,5 milijuna do 2 milijuna stranaca nužno bi postala država tajne policije, sa svime što to znači za obrazovanje, slobodu govora i demokratske institucije. Korupcija karakteristična za bilo koji kolonijalni režim također bi prevladala u državi Izrael. Administracija bi morala suzbiti arapske pobune s jedne strane i regrutirati arapske kvislinge s druge strane. Također postoji dobar razlog za bojazan da će se Izraelske obrambene snage, dotad narodna vojska, degenerirati u okupatorsku vojsku kao rezultat transformacije, te da će njezini zapovjednici postati vojni guverneri.

Vidio je da bi produljena okupacija Palestinaca neizbježno proizvela “koncentracijske logore”.

“Izrael”, rekao je, “ne bi zaslužio postojati i neće biti vrijedan očuvanja.”

Sljedeća faza ove borbe bit će masovna kampanja industrijskog klanja u Gazi od strane Izraela, koja je već započela. Izrael je uvjeren da će dodatno nasilje konačno slomiti palestinske težnje. Izrael je u zabludi. Teror koji Izrael provodi je teror koji će primiti natrag.