- Hamed Bangoura
- Arhiva portala Epoha
Ratove ne vode religije niti ideje, vode ih ljudi.
Ratove ne vode religije. Ne vode ih ni ideje. Vode ih ljudi.
Ljudi koji su zaboravili mirise djetinjstva. Zaboravili su kako je to plakati bez srama, vjerovati u igru, tražiti zagrljaj, a ne osvetu. Vode ih odrasli koji su zaboravili biti djeca.
Zašto?
Zato što žele moć. Zato što žele više. Zato što im nikad nije dosta, a kad se pohlepa presvuče u zastavu, vjeru, patriotizam – nastaje savršen izgovor da se zataška istina.
A istina?
Ona je jednostavna: Djeca umiru u ratovima koje nisu započela, pod bombama koje ne razumiju, u svijetu koji je oglušio na vlastitu savjest.
Religije govore: ne ubij.
Znanost kaže: dijete je čudo.
Savjest šapuće: dijete je svetinja.
A mi?
Mi kalkuliramo. Opravdavamo. Šutimo.
Ne događa se nama. Negdje je daleko i nastavljamo, u jurnjavi za bogatstvom, gomilati duhovno siromaštvo. Naučili smo sve – osim kako biti čovjek.
Malo nam je vremena preostalo, no još uvijek imamo izbor.
Možemo odlučiti ne biti oni od kojih se djeca skrivaju.
Možemo stati. Pogledati u lice djeteta i prepoznati sebe – nekada, dok smo još znali voljeti.
Ako postoji nešto sveto na ovom svijetu, onda je to suza djeteta koje još vjeruje da će netko doći.
Neka taj netko ovaj put budemo mi. Ljudi koji nisu zaboravili da su jednom bili djeca. Nije važno u kojem dijelu svijeta se nalazimo.
Ove ratove, koje zbog pohlepe, i samo pohlepe, nameću vragovi obučeni u političare ne vode religije, ni znanost, ni politike. Vode ih ljudi. Ljudi kojima se manipulira, jer su odavno zaboravili misliti vlastitom glavom.
Ljudi koji su dopustili da im se raznim ideologijama izvadi ono najvažnije iz njih. Suosjećanje, dječji osmijeh, sposobnost ljubavi, sreće, života. Izvadili su dijete u njima.
Rakete, dronove, bombe, ne ispaljuje umjetna inteligencija. Ljudi su ti koji stišću crveni gumb i onda gledaju kako majka i otac u rukama drže mrtvo dijete ili dijete koje traži roditelje pod ruševinama.
Moramo zaustaviti spiralu smrti. Ona se uvijek kao bumerang vraća svima nama. To bi trebala biti naša jedina sveta misija.
