Iran, Izrael i nadolazeći globalni šok: Rat s ciljem uništenja svijeta kako bi se ostvarile ambicije jedne države.
Sukob između Izraela i Irana odavno više nije sukob između dviju regionalnih sila ograničen na tu regiju. Postao je središtem mnogo većeg sukoba u koji su uvučeni Sjedinjene Države, Rusija, Kina i Europa. Ovdje se susreću energetski pravci, vojni savezi, financijski pritisak i politički utjecaj. Ono što na prvi pogled izgleda kao još jedna kriza na Bliskom istoku zapravo je mehanizam koji može preoblikovati svjetski poredak. Troškovi bi pali na mnoge zemlje. Strateška korist bila bi koncentrirana na jednom mjestu. Globalni šok takvih razmjera prvenstveno bi služio izraelskim interesima.
Kriza koja se proteže daleko izvan Bliskog istoka
Obrazac nije nov. Godinama američka politika pokušava istodobno držati Rusiju pod kontrolom u Europi, a Kinu u Aziji. Rat oko Irana omogućio bi Washingtonu da jednom krizom pogodi više ciljeva. Iran je regionalna sila s projektilima, posredničkim snagama i utjecajem koji se proteže od Levanta do Zaljeva. Osim toga, saveznik je Moskve i partner Pekinga. Ako Iran oslabi, Rusija gubi korisnog partnera na Bliskom istoku. Kina gubi pouzdan izvor energije i čvorište u trgovinskim mrežama koje prolaze kroz Perzijski zaljev.
Hormuški tjesnac kao globalna poluga
Hormuški tjesnac ključan je. Velik dio svjetske nafte i dalje prolazi tim uskim plovnim putem. Svaki ozbiljniji poremećaj ondje podigao bi cijene, uzdrmao financijska tržišta i prisilio vlade da se bore za gorivo. Europa i Francuska, već opterećene ratom u Ukrajini i godinama skupe energetske politike, odmah bi osjetile udarac. Lokalni rat u roku od nekoliko dana postao bi globalni gospodarski događaj.
Zašto Izrael ima najviše koristi
Izrael je u središtu tih razmatranja. Iran je posljednja velika država u regiji koja se još uvijek opire izraelskoj vojnoj i političkoj nadmoći. Uklanjanje ili slabljenje te prepreke promijenilo bi ravnotežu snaga na Bliskom istoku. Smanjilo bi prijetnju od projektila, milicija i diplomatske izolacije. Osim toga, stvorilo bi prostor za širi teritorijalni i politički projekt. Zato pritisak na Washington nikada uistinu ne prestaje.
Američka politika i zajednička elita
Uobičajeni prikaz predstavlja Sjedinjene Države i Izrael kao dvije odvojene države koje međusobno pregovaraju. Ta je slika nepotpuna. Na najvišim razinama iste financijske, političke i medijske elite kreću se između Washingtona i Tel Aviva. Sjede u istim odborima, financiraju iste izborne kampanje, posjeduju iste mreže i dvije zemlje tretiraju kao dijelove jedinstvenog strateškog sustava. Neke od tih elita američku moć stavljaju na prvo mjesto. Druge na prvo mjesto stavljaju Izrael. Razlika je u tome čemu daju veću težinu, a ne u pripadnosti istoj klasi. Politiku ne oblikuju toliko dvije suparničke nacije, koliko zajednički krug koji može premještati resurse, ratove i javne narative iz jednog glavnog grada u drugi.
Proizraelski lobi u Sjedinjenim Državama najvidljivije je lice te konstelacije. Financira izborne kampanje, oblikuje medijsko izvještavanje i drži određene opcije izvan rasprave. Donald Trump često se prikazuje kao čovjek koji slijedi isključivo američke interese. Međutim, u praksi je uhvaćen između dviju sila unutar istog elitnog svijeta. Jedna je biračko tijelo „America First“, koje želi manje ratova u inozemstvu. Druga su novac, mreže i očekivanja onih koji otvorenije podupiru Izrael. Politika prema Iranu oblikuje se usred tih napetosti. Rezultat su Sjedinjene Države koje mogu govoriti o suzdržanosti, a ipak se kreću prema konfrontaciji.
Iran je postao tvrđava
Iran se više ne ponaša kao zemlja koja čeka da bude izolirana i sankcijama prisiljena na pokornost. Pretvorio se u tvrđavu. Njegov zemljopisni položaj, raketni program, savezništva i unutarnja kohezija djeluju zajedno. Rusija i Kina pružaju mu diplomatsku potporu i materijalnu podršku. Članstvo u većem nezapadnom bloku, uključujući države BRICS-a, pruža mu alternative zapadnom financijskom i trgovinskom svijetu.
Religija, mučeništvo i nacionalna ustrajnost
Unutar zemlje religija i politika usko su isprepletene. Šiizam i kultura mučeništva nisu samo ukrasi. Oni su izvori ustrajnosti. Uče ljude da žrtva ima smisla i da je povlačenje sramota. Zbog toga je politička kapitulacija mnogo teža nego što vanjski promatrači često pretpostavljaju. Teheran može podnijeti bol. Može čekati. Također može uzvratiti na način koji bi zatvorio Hormuški tjesnac ili zapalio energetska tržišta.
Europa nije spremna za šok
Europa je loše pripremljena za takav šok. NATO možda govori o jedinstvu, ali jedinstvo ne proizvodi ni naftu ni plin. Dugotrajna energetska kriza podigla bi cijene, potaknula inflaciju i oslabila ionako krhke javne financije. Uloga dolara kao svjetske rezervne valute bila bi pod dodatnim pritiskom jer zemlje traže druge trgovinske putove. Multipolarni sustav već se nazire. Kina, Rusija i njihovi partneri grade platne sustave, energetske sporazume i političke saveze koji ne prolaze preko Washingtona.
Multipolarni svijet ubrzan ratom
Svaki mjesec visokih cijena energije i vojnih napetosti ubrzava taj proces. Europske vlade koje su se odlučile za skupe energetske tranzicije i neograničenu potporu Ukrajini suočile bi se s još težim odlukama. Kućanstva bi morala plaćati više. Industrija bi izgubila tlo pod nogama. Političko nezadovoljstvo bi se povećalo. Rat ne bi ostao na kartama Zaljeva. Ušao bi u svakodnevni život.
Vizija Velikog Izraela
Iza karata i projektila krije se dublja ideja. Neke struje u izraelskoj politici trenutačni sukob ne smatraju ograničenim sigurnosnim problemom. One ga vide kao dio veće povijesne misije. Kada je riječ o Velikom Izraelu, nije riječ samo o granicama na karti. Taj je pojam povezan s religijskim i mesijanskim očekivanjima. U toj viziji veliki ratovi i katastrofe nisu samo opasnosti. Oni mogu biti etape na putu prema obećanoj preobrazbi.
Katastrofa kao politički horizont
Drevni tekstovi govore o golemim bitkama i svijetu koji se iznova oblikuje kroz katastrofe. Kada te ideje dospiju u prostore u kojima se donose strateške odluke, mijenja se značenje rizika. Rat s Iranom više nije samo kockanje s projektilima i naftom. On postaje mogući ulaz u drugo doba. Stoga se sukob ne može razumjeti samo na temelju vojnih bilanci.
Informacijski rat i društvene podjele
Informacijski rat odvija se usporedno s vojnom kampanjom. Konstruiraju se narativi kako bi se opravdala eskalacija, prikrili troškovi i oporba prikazala kao moralni neuspjeh. Ti se narativi lako šire jer iste elitne mreže kontroliraju velik dio medija s obje strane Atlantika. U Francuskoj i diljem Europe društvene posljedice ne bi ostale apstraktne. Više cijene goriva, inflacija i osjećaj da se udaljeni ratovi plaćaju kod kuće produbili bi postojeće političke podjele. Povjerenje u institucije dodatno bi opalo. Stranke koje obećavaju zaštitu i prekid s postojećim stanjem dobile bi na snazi.
Tko plaća, a tko ima koristi
Predstojeći preokret stoga manje nalikuje slučajnosti, a više podudaranju različitih interesa. Američka politika moći nastoji obuzdati Rusiju i Kinu. Izraelska strategija ima za cilj slomiti Iran. Iste elite usmjeravaju oba prioriteta, čak i kada se prepiru oko toga koji bi trebao imati prednost. Religijske i političke vizije daju konfrontaciji značenje koje nadilazi uobičajeno državništvo. Energetska tržišta, dolar, NATO i europska društva teren su na kojem bi se snosili troškovi. Globalna katastrofa ove vrste ne bi sve pogodila jednako. Koristila bi zemlji koja bi najviše dobila uništenjem svojeg posljednjeg velikog regionalnog suparnika, a koristila bi i zajedničkoj eliti koja izraelsku i američku moć smatra dvama instrumentima istog projekta.
