Iza ratova krije se financijska borba za moć koja okreće svjetski poredak naglavačke.
Geopolitički pomak moći koji se godinama odvija iza kulisa postaje sve vidljiviji u kriznim zonama Ukrajine, Irana i Bliskog istoka. Analitičar i podcaster Peter Baars na blogu blckbx prikazuje otrežnjujuću sliku o tome kako američko carstvo gubi svoj utjecaj na globalni poredak – i kakve bi to posljedice moglo imati za Europu, Bliski istok i, u konačnici, Nizozemsku.
Amerika se povlači na svoj kontinent
Prema Baarsu, srž trenutnih globalnih zbivanja leži u temeljnom financijskom problemu: Sjedinjene Države više ne mogu plaćati cijenu svoje globalne moći. S nacionalnim dugom većim od 40 bilijuna dolara – 40.000 milijardi – i dnevnim kamatama usporedivim s cijelim obrambenim proračunom, američko carstvo je financijski ispražnjeno. Trump se stoga sve više usredotočuje na sjevernoamerički i južnoamerički kontinent, od Kanade i Grenlanda do Venezuele, Kube i Argentine. U međuvremenu, poruka Europi je jasna: Europa mora sama rješavati svoje probleme u budućnosti.
Rat u Ukrajini: Tko će za to odgovarati?
Situacija u Ukrajini prikazana je u zapadnim medijima daleko pozitivnije nego što zapravo jest. Baars citira vojne analitičare poput pukovnika Douglasa MacGregora i bivšeg inspektora UN-a za oružje Scotta Rittera, koji procjenjuju da su ukrajinski gubici astronomski. Prema njihovim procjenama, ima više od dva milijuna mrtvih i teško ranjenih. Baars prati porijeklo sukoba u 2014. i govori o državnom udaru koji je orkestrirao Washington, u kojem su ključnu ulogu odigrale osobe poput Victorije Nuland. Po njegovom mišljenju, mirovni pregovori u Turskoj, koji su već pokazivali znakove mogućeg proboja, uništeni su na poticaj tadašnjeg britanskog premijera Borisa Johnsona.
Sada se od Europe traži da preuzme baklju. Baars, međutim, smatra europsku vojsku farsom: različiti jezici, nekompatibilni sustavi naoružanja i nedovoljno integrirane zapovjedne strukture čine koherentnu europsku vojnu silu, po njegovom mišljenju, iluzornom. Istodobno, ruske oružane snage posjeduju superiornu logistiku i dugogodišnje borbeno iskustvo.
Iran i nevidljive granice eskalacije
Prema Baarsu, mnogo toga na Bliskom istoku vrti se oko izraelske težnje za regionalnom dominacijom i takozvanog Eretz Izraela, koji on opisuje kao projekt Velikog Izraela koji se proteže od Nila do Eufrata. Iran predstavlja najveću prepreku toj ambiciji. Ako bi ipak došlo do napada velikih razmjera na Iran, postrojenja za desalinizaciju zemalja poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara i Kuvajta mogla bi postati mete.
Bez tih objekata, prema Baarsu, u tim zemljama doslovno ne bi bilo pitke vode. Posljedica bi bila humanitarna katastrofa neviđenih razmjera. Kao dodatni učinak, mogli bi uslijediti ogromni tokovi izbjeglica prema Europi.
Petrodolar je mrtav – i Amerika to zna.
Prema Baarsu, ključni događaj dobiva malo pažnje u glavnim medijima: Saudijska Arabija je efektivno okončala sustav petrodolara trgujući naftom u drugim valutama. Desetljećima je sporazum propisivao da će se nafta plaćati isključivo u dolarima. To je stvorilo održivu međunarodnu potražnju za američkom valutom, što je Sjedinjenim Državama omogućilo posuđivanje novca po niskim kamatnim stopama. Ta prednost više ne postoji. Kamatna stopa na desetogodišnje američke državne obveznice sada iznosi gotovo pet posto – razina na kojoj, prema Baarsovoj procjeni, američki dužnički teret postaje neodrživ.
Istodobno, sve više zemalja željelo je smanjiti svoju ovisnost o dolaru. Kombinacija visokog duga, rastućih kamatnih stopa i pada potražnje za dolarom stavila je Washington pred naizgled neizbježnu dilemu: daljnje tiskanje novca uzrokovalo bi inflaciju i time prvenstveno utjecalo na obične ljude; obrnuto, ako se ne bi stvorio novi novac, neizbježan bi bio bankrot.
Britanska sjena i grad London
Iza američke hegemonije, Baars vidi stariju strukturu moći: financijsku infrastrukturu Londonskog Cityja, enklave s vlastitim pravnim statusom u srcu britanske prijestolnice. Velike bankarske obitelji i upravitelji imovinom imaju sjedište tamo, držeći udjele u najvećim svjetskim korporacijama putem tvrtki poput BlackRocka, Vanguarda i State Streeta. Tko god kontrolira dioničare, može neizravno utjecati na političke odluke tih tvrtki – i, lobiranjem, zauzvrat utjecati na vlade. “Ne smijemo zaboraviti da su svi ratovi bankarski ratovi”, kaže Baars.
Trenutna geopolitička promjena moći stoga nije samo stvar tenkova i raketa. Jednako je ključno pitanje tko drži financijske uzde i koliko dugo taj utjecaj može trajati dok se zemlje BRICS-a sve više organiziraju kao protuteža.
Što to znači za obične građane?
Dok se na najvišim razinama igra geopolitička šahovska partija, obični ljudi osjećaju izravne posljedice: kroz rastuće cijene energije, inflaciju i prijeteću prijetnju ponovnog uvođenja regrutacije. Europske vlade nastoje nastaviti s ponovnim naoružavanjem i militarizacijom, dok istovremeno povjerenje vlastitog stanovništva u političke institucije opada. Baars pretpostavlja da će oni političari koji su krenuli tim putem na kraju biti odgovorni – ne dobrovoljno, već zato što će, po njegovom mišljenju, društveni pritisak na kraju postati neodrživ.



