Je li napad pod lažnom zastavom u razmjerima 11. rujna još uvijek moguć sada kada Trump i Netanyahu postaju očajni?
Genocidni cionistički entitet nalazi se u krizi. Trump, njihova marioneta koju ucjenjuje Epsteinov sindikat, daleko zaostaje u anketama. A izraelski rat protiv Irana, koji se vodi uz pomoć otete američke vojske, dovodi do katastrofalnog poraza.
SAD hitno mora okončati rat protiv Irana i zaustaviti krvarenje. Američki saveznici najveće su žrtve gospodarske katastrofe u usporenom snimku koju uzrokuje blokada izvoza nafte i gnojiva iz Zapadne Azije od strane Osovine otpora.
U Aziji su Japan, Južna Koreja i Tajvan gotovo iscrpili svoje strateške zalihe energije. A u Europi, gdje je industrijsko gospodarstvo već bilo paralizirano uništenjem plinovoda Nord Stream od strane SAD-a, poremećaji u opskrbi energijom kao posljedica blokade Hormuškog tjesnaca dodatno pogoršavaju situaciju. Europa se počinje suočavati sa sve većim nestašicama dizela, goriva za zrakoplove i loživog ulja.
Američke vazalske države Zapadne Azije nalaze se u jednako katastrofalnom stanju. Krhka gospodarstva Jordana i Egipta pogođena su nestašicama gnojiva i vrtoglavo visokim računima za energiju. A, naravno, američki petrodolarski robovi – Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Bahrein, Saudijska Arabija i Katar – gospodarski su stjerani u škripac kontrolom Osovine otpora nad Hormuzom i Bab al-Mandabom.
Ako te sve očajnije zemlje pokušaju živjeti od svoje ušteđevine tako što će unovčavati američke obveznice, tržište obveznica će implodirati. Mjehur umjetne inteligencije, koji se sastoji od golemih ulaganja s malim povratom, puknut će. Uslijedit će ekonomski armagedon.
A tu je još i pitanje petrodolara. Američke baze u tim zemljama uništene su iranskim napadima dronovima i projektilima, a većina ih je gotovo napuštena. Ako Amerikanci ne učine bolne ustupke Iranu, bit će potpuno istjerani iz regije. To predstavlja prijetnju petrodolaru – a time i prstenu američkih baza diljem svijeta, financiranom „ekskluzivnom povlasticom” koja američkim oligarsima omogućuje neograničeno tiskanje novca i prisiljavanje svijeta da ga prihvati.
SAD se stoga suočava s izborom između predaje Iranu i ograničavanja štete svom carstvu, ili eskalacije prema apokaliptičkom uništenju. Predati se uz istodobno proglašavanje pobjede očito je najbolja opcija iz američke perspektive.
Ali Izraelci to vide drukčije. Za njih je rat s Iranom pitanje opstanka ili propasti. Ako se SAD preda i Iran izađe iz svega jači nego ikad, nastat će obnovljena „Osovina otpora” u istom trenutku kada se svjetsko i američko javno mnijenje odlučno okrene protiv „genocidnog entiteta”. To neće samo okončati beskonačni ekspanzionizam projekta „Velikog Izraela”, nego će vjerojatno dovesti i do oslobođenja cijele okupirane Palestine.
Povijesno gledano, događaju se užasne stvari kada „Izrael” osjeti egzistencijalnu prijetnju, a SAD na to ne obraća pozornost. Godine 1963. američki predsjednik Kennedy obećao je zaustaviti izraelski program nuklearnog naoružanja. Utemeljitelj Izraela, Ben Gurion, bio je bijesan zbog Kennedyjeve nepopustljivosti te je u lipnju 1963. podnio ostavku na mjesto premijera, nakon čega se uglavnom povukao iz javnosti. Izvori pod cionističkom kontrolom poput Geminija tvrde da se Ben Gurion posvetio „mirnom životu u kojem su središnje mjesto zauzimali proučavanje i pisanje”. No mnogi povjesničari, slijedeći Michaela Collinsa Pipera i Laurenta Guyénota, vjeruju da je Ben Gurion „nestao ispod radara” kako bi se posvetio orkestriranju atentata na Kennedyja.
Nakon državnog udara protiv JFK-a, Lyndon Johnson, izraelski pijun, dao je zeleno svjetlo za cionističko nuklearno oružje, ekspanzionistički rat 1967. godine, pa čak i atentat na 293 američka mornara na brodu USS Liberty.
Još strašnije stvari dogodile su se 2001. godine, kada je američka ravnodušnost prema projektu „Velikog Izraela” dovela do toga da cionistički entitet krene prema katastrofi. „Izraelsko” gospodarstvo potpuno je zastalo kao posljedica dot-com krize, doseljenici su iseljavali umjesto da se doseljavaju, a stalni priljev pripadnika otpora i mučenika učinio je život nepodnošljivim za doseljenike koji su odlučili ostati. Demografske projekcije ukazivale su na to da je cionizam osuđen na propast, dok se regija sve više ujedinjavala protiv genocidnog entiteta – djelomično kao posljedica rastućeg islamskog fanatizma i solidarnosti.
„Izrael” je odgovorio tako što je orkestrirao napad pod lažnom zastavom 11. rujna na Ameriku. Pokolj u Svjetskom trgovačkom centru i Pentagonu, koji je lažno pripisan muslimanima, uvukao je Ameriku u rat čiji je cilj bio „uništiti sedam zemalja u pet godina” – odnosno sedam zemalja koje je Izrael smatrao svojim neprijateljima. Također je pokrenuo međugeneracijski val „trajnog islamofobizma” u službi dugoročnih interesa Izraela.
Državni udari povezani s JFK-om i 11. rujnom ilustriraju spremnost Izraela da upotrijebi spektakularno nasilje protiv Sjedinjenih Država kako bi spriječio ono što smatra egzistencijalnim krizama. Danas nadolazeći poraz u izraelsko-američkom ratu protiv Irana za Izrael predstavlja majku svih egzistencijalnih kriza. Spektakularno krvav napad na američko tlo, pripisan Iranu, mogao bi SAD uvući u vrstu eskalacije za kojom Izrael očajnički žudi.
Ubiti Trumpa?
Izrael bi mogao ubiti Trumpa i za to okriviti Iran. Medijska halabuka – „moramo dovršiti posao koji je započeo naš ubijeni predsjednik Trump” – mogla bi američko javno mnijenje usmjeriti prema podršci kopnenoj invaziji na Iran.
Izrael je očito pripremio put prema tom scenariju. Netanyahu je Trumpa neprestano terorizirao tvrdnjama da Iranci vrebaju iza svakog grma, spremni da ga ubiju.
Nedavno je izraelska lažna tvrdnja da Iran planira oboriti Air Force One uvjerila Trumpa da se iskobelja iz tog zrakoplova i uđe u kontejner za catering, ostavljajući svoje savjetnike i novinare u zrakoplovu kao mamac za protutrumpovske projektile.
Kukavički američki predsjednik više je puta zaprijetio da će, ako ga Iran ubije, ta zemlja „biti izbrisana s lica Zemlje”, „raznesena” ili „desetkovana i uništena”. U jednom osobito poremećenom tvitu Trump je bjesnio:
„1000 projektila je napunjeno i usmjereno prema Islamskoj Republici Iran, a tisuće drugih odmah će uslijediti ako iranska vlada provede svoju prijetnju, izrečenu u mnogim dijelovima svijeta, da će ubiti ili pokušati ubiti aktualnog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država – u ovom slučaju MENE! Naredbe su već izdane, a američka vojska spremna je, voljna i sposobna tijekom razdoblja od jedne godine – uz mogućnost produljenja – potpuno desetkovati i uništiti sva područja Irana – HVALA ALLAHU!“
U ovoj i mnogim drugim sličnim izjavama Trump kao da gotovo preklinje Izraelce da ga ubiju i za to okrive Iran! Je li američki predsjednik doista toliko glup?
Tvrdim da se Trump čini kao da pati od posebnog oblika Stockholmskog sindroma, psihijatrijske dijagnoze koja opisuje situaciju u kojoj zatvorenik ili žrtva zlostavljanja razvije bezrazložnu, ropsku vezu odanosti ili privrženosti prema svom otmičaru ili zlostavljaču. U ovom slučaju zlostavljački otmičar je Izrael, koji posjeduje kompromitirajuće materijale poput onih povezanih s Epsteinom o Trumpu. No riječ je o nečemu što nadilazi ucjenu: Trump je cijelu svoju karijeru proveo kao paravan za židovski organizirani kriminal. Njegovi hoteli i kockarnice bili su operacije pranja novca, „pump-and-dump” poslovi i „bust-out” sheme. Njegove televizijske emisije, uključujući izbore za Miss Teen USA, Miss USA i Miss Universe, imale su židovske gangstere Epsteinova kalibra kao producente. Postoji razlog zašto pripadnici „košer nostre” Jared Kushner i Steve Witkoff djeluju kao Trumpovi pomagači. I postoji razlog zašto Netanyahu drži ključeve Bijele kuće u svojim rukama i može po volji upadati unutra i pokretati ratove.
Trump se osjeća toliko tjeskobno i bespomoćno u stisku Izraela i njegove židovske mafije da to prekomjerno kompenzira bijesnim tiradama o Iranu koji ga navodno želi ubiti, dok zapravo, na dubokoj i možda ne posve svjesnoj razini, zna da je Izrael taj koji ga u svakom trenutku može, a vrlo vjerojatno i hoće, ubiti. Bjesneći protiv zamišljenih iranskih ubojica, Trump, koji pati od Stockholmskog sindroma, zamišlja da će udovoljiti svojim izraelskim otmičarima i možda zaslužiti njihovu milost.
Izraelski stisak nad Trumpom i njegova sposobnost da ga ubije po volji nisu pokazani samo cionističkim ubojstvom Charlieja Kirka, koji je bio pod teškim osiguranjem (cionista), nego i najmanje dvama od triju navodnih pokušaja atentata na život narančastog babuna. U dva očito lažna pokušaja atentata na Trumpa vjerojatno su sudjelovali elementi iz Trumpova osiguranja lojalni Izraelu: „incident s presijecanjem uha” u Butleru u Pennsylvaniji, koji je obišao cijeli svijet, i farsa tijekom „White House Correspondents’ Dinnera”. Budući da je ovdje prostor previše ograničen za detaljnu analizu, preporučujem da pogledate dokumentarce Johna Hankeyja: Trump in the Crosshairs (o Butleru) i Hoax: The White House Correspondents’ Dinner.
Upozorenje na spojlere: posve je očito da je Trump pažljivo uvježbao svoj nastup u Butleru u Pennsylvaniji te da je također bio dobro pripremljen za lažnu pucnjavu tijekom „Correspondents’ Dinnera”, koju je mirno podnio uz znakovit osmijeh, dok su drugi, uključujući njegovu suprugu Melaniju, paničarili. Elementi Mossada unutar Trumpova osiguranja koji su organizirali te događaje nedvojbeno su snimili kako je Trump za to vježbao. Ako im se Trump ikada ne bi pokorio, mogli bi procuriti snimke na kojima se vidi kako Trump vježba bacanje na pod, aktivira kapsulu s krvlju iz profesionalnog hrvanja i ukrašava uho i lice crvenim prugama, da bi potom – protivno svim protokolima Tajne službe – skočio na noge, mahao šakom ispred zastave, dok su fotografi pomagači spremno čekali i uzvikivali „bori se, bori se, bori se!“
No budući da je Trump tako prezira vrijedan rob, dok potencijalni nasljednik JD Vance sumnjičavo gleda na „rat protiv Irana za Izrael”, Izraelci vjerojatno neće ubiti svoju najbolju američku kartu. Umjesto toga mogli bi inscenirati „neuspjeli” atentat na Trumpov život uz pomoć „iranskog drona”. Ili bi mogli detonirati radioaktivnu „prljavu bombu” u Washingtonu D.C. ili na nekoj drugoj istaknutoj lokaciji, nadajući se da će naizgled „iranski nuklearni napad na Ameriku” izazvati nuklearni odgovor. S Izraelom kontroliranim ludim Trumpom na čelu, mogli bi ostvariti svoju želju. Ili bi mogli izvesti razoran kibernetički napad na američku infrastrukturu, stvarajući takav kaos da bi zbunjeni, uplašeni i bijesni Amerikanci mogli biti podložni medijskoj propagandi koja bi okrivila Iran i zahtijevala američku invaziju.
Kombinacija prethodno navedenih elemenata – prljava bomba, kibernetički napad i lažni atentat na Trumpa – mogla bi kaos i njegov učinak na američko javno mnijenje dovesti do maksimuma.
Takva operacija mogla bi biti organizirana kako bi se proglasilo izvanredno stanje, čime bi Trump dobio izgovor da otkaže izbore i proglasi se doživotnim predsjednikom, čime sve češće prijeti. Taj se scenarij savršeno uklapa u pokret „kraja demokracije” predvođen cionističkim tehnofašističkim oligarsima Peterom Thielom i njegovim glavnim ideologom Curtisom Yarvinom. A riješio bi i Trumpov najveći problem: kako preživjeti izbore 2026. i izbjeći opoziv i zatvorsku kaznu unatoč iznimnoj nepopularnosti njega samog i njegove stranke.
Ali bi li Amerikanci ponovno nasjeli na ogromnu operaciju pod lažnom zastavom? Komentatori s publikom na razini mainstream medija, poput Tuckera Carlsona, Candace Owens i The Young Turks, sve češće izražavaju sumnje u izraelsku umiješanost u ubojstvo JFK-a, operaciju pod lažnom zastavom povezanu s USS Libertyjem, 11. rujna, pucnjavu u Butleru i ubojstvo Charlieja Kirka. Ti i drugi glasovi gotovo viču s krovova da je Izrael sposoban poklati američke predsjednike i tisuće američkih građana, dok svoj utjecaj nad mainstream medijima koristi za uvlačenje nacije u rat.
S obzirom na sve veću javnu svijest o izraelskoj umiješanosti, između ostalog, u državne udare povezane s JFK-om i 11. rujnom, kao i na golemu nepopularnost izraelskog genocida u Gazi, cionisti bi riskirali majku svih povratnih udaraca kada bi izveli još jedan spektakularni napad pod lažnom zastavom na Ameriku. No, s obzirom na njihov bahati prezir prema gojima i njihovu često dokazanu sposobnost da prođu nekažnjeno za goleme zločine, takav se scenarij ne može isključiti.
