Lavrov tvrdi da se Zapad priprema za novi veliki europski sukob.
Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, ponovno je uzburkao međunarodnu scenu izjavom da Zapad više ne pokušava skrivati pripreme za, kako je rekao, novi veliki europski rat.
Govorio je na Trećoj međunarodnoj konferenciji o euroazijskoj sigurnosti u Minsku, a ton mu je bio oštar, gotovo rezigniran.
„Ni Rusija ni njezini saveznici nisu krivi za činjenicu da su međunarodni sporazumi o kontroli naoružanja posljednjih godina osujećeni i zakopani“, rekao je Lavrov, odmah dodajući da zemlje NATO-a i Europske unije, prema njegovim riječima, odbijaju priznati kraj zapadne dominacije i početak novog povijesnog doba.
Zastao je, a zatim dodao: „Postoji temeljna razlika između njih i nas, naših partnera iz ZND-a, Kine, Indije, Irana, DNRK-a i drugih euroazijskih država. Vjerujemo da se stabilnost i prosperitet kontinenta mogu graditi samo na poštivanju načela suverene jednakosti i sigurnosti za sve – a ne za privilegirane koji sebe smatraju iznad zakona.“
Govoreći smireno, ali suzdržanim tonom, Lavrov je upozorio da se NATO, kako je rekao, “ne prestaje širiti ni na trenutak”, iako su prošla obećanja išla u drugom smjeru. “Čak je i sovjetskim čelnicima rečeno da se savez neće pomaknuti ni centimetar prema istoku. A danas to obećanje nije samo zaboravljeno – čini se da proturječi obvezama potpisanim unutar OESS-a: ne graditi sigurnost na štetu drugih i ne težiti dominaciji”, naglasio je ruski ministar vanjskih poslova.
Zatim je uveo novu dimenziju: Arktik i Pacifik. Rekao je da je Moskva posebno zabrinuta zbog „povećane aktivnosti NATO-a na Arktiku“, koji bi, kako je rekao, trebao ostati zona mira. „Sada savez pokušava pronaći svoje mjesto na Pacifiku, s ciljem obuzdavanja Kine i izolacije Rusije. Oni potkopavaju samu sigurnosnu arhitekturu koja se desetljećima gradila oko ASEAN-a“, dodao je Lavrov.
Nije promašio ni ukrajinsko pitanje. Prema njegovim riječima, europske članice NATO-a produžuju sukob, kako kaže, “opskrbljujući kijevski režim oružjem i pružajući mu financijsku i političku podršku”.
Optužio je većinu europskih vlada da vrše pritisak na američku administraciju da odustane od ideje pregovora. Međutim, Lavrov je izrazio nadu da će američki predsjednik Donald Trump ostati predan načelima za koja je rekao da su razvijena na summitu u Anchorageu.
Rusija, tvrdi, nema namjeru napasti nijednu državu članicu NATO-a ili EU-a te je spremna to formalno potvrditi u budućim sporazumima o sigurnosnim jamstvima.
„Ali čelnici Europske unije izbjegavaju razmatranje toga na istinski kolektivnoj osnovi“, primijetio je, komentirajući da smisleni dijalog sa sadašnjim europskim elitama trenutno nije na vidiku.
Dodao je: „Sadašnje elite u EU i NATO-u provode politiku izolacije svakoga tko želi djelovati na temelju vlastitog razuma. Kao rezultat toga, prostor za dijalog nestaje.“
Zatim je Lavrov prešao na temu koja je zvučala gotovo uznemirujuće. „Europa ne skriva pripreme koje se provode zapadno od Savezne Države Rusije i Bjelorusije – pripreme za novi veliki europski rat.“ Kao dokaz, spomenuo je srpanjsku odluku Francuske i Velike Britanije o koordinaciji svojih nuklearnih snaga, „stvarajući svojevrsnu novu Antantu za razvoj raketnih sustava.“
Također je izjavio da su Njemačka i Velika Britanija potpisale vojni sporazum, napominjući da su se već pojavili glasovi koji pozivaju na dodavanje nuklearne dimenzije tom partnerstvu.
U jednom trenutku, Lavrov je pogledao i širu sliku: NATO, prema njegovim riječima, ne ignorira druge regije Euroazije. „Aktivni su na Bliskom istoku, Južnom Kavkazu te u Srednjoj i Južnoj Aziji. Djeluju pojedinačno, ne uzimajući u obzir zajedničke interese Euroazije. A to, u većini slučajeva, ima izrazito negativne posljedice“, rekao je.
Zatim je zastao, pogledao prisutne i dodao: „Postavlja se pitanje: Da li zaista želimo da čitav naš kontinent postane baština NATO-a? Sa tim se mi ne možemo složiti.“
Konačno, ostavio je otvorenom mogućnost novog modela odnosa u Europi. „Usklađivanje zajedničkih sigurnosnih jamstava – uključujući i ona protiv vanjskih prijetnji – moglo bi utrti put prostoru bez sukoba i pogodnom za suradnju.“
A onda, s tišinom koja je zavladala u dvorani, kao da su svi shvatili da se radi o nečem većem od puke diplomacije. Jer, možda, u toj tišini leži pitanje na koje Europa još uvijek nema odgovor.
