Lukašenko je konačno progovorio i oštro upozorava Zelenskog u slučaju novog potencijalnog rata koji je na pomolu

Lukašenko je konačno progovorio i oštro upozorava Zelenskog u slučaju novog potencijalnog rata koji je na pomolu

Advertisements

Lukašenko je konačno progovorio i oštro upozorava Zelenskog u slučaju novog potencijalnog rata koji je na pomolu.

Advertisements

Nakon tjedan dana, Lukašenko je odgovorio na Zelenskijeve prijetnje uništavanjem radio postaja, rafinerija i tvornica oružja u Bjelorusiji! Ako nas napadnu, borit ćemo se! Zelenski je u srijedu rekao da je Bjelorusija isključila radio postaje, ali nitko nije dao potvrdu! Ukrajinska vojska naredila je evakuaciju sela u Černihivskoj oblasti, a Lukašenko je u petak žurno odletio u Moskvu na konzultacije!

Geopolitička situacija u istočnoj Europi dosegla je točku ključanja posljednjih dana. Niz naizgled nepovezanih događaja – od otvorenih prijetnji ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog bjeloruskoj infrastrukturi do iznenadnih diplomatskih manevara u Minsku i Moskvi – sugerira da je kijevsko vodstvo odlučilo sve uložiti na jednu kartu. Kartu luđaka.

Ukrajinska vojska suočava se s kritičnim nedostatkom ljudstva i materijala na istočnom frontu, dok je rusko napredovanje duž cijele linije kontakta sporo, ali neumoljivo i sustavno. U toj situaciji, gdje standardne vojne metode ne uspijevaju, a mobilizacijski procesi unutar Ukrajine nailaze na dubok otpor stanovništva, u Kijevu se rodio plan koji vojni analitičari opisuju kao izuzetno rizičan kockarski poduhvat: uvlačenje Bjelorusije u sukob s ciljem razvodnjavanja ruskih snaga u Ukrajini i premještanja dijela njih u Bjelorusiju.

Advertisements

Bjeloruskom predsjedniku Aleksandru Lukašenku trebalo je gotovo tjedan dana da službeno odgovori na ove rastuće prijetnje. Kijev je otvoreno izjavio da namjerava uništiti ruske radio-relejne stanice na bjeloruskom teritoriju, a s njima i ključne rafinerije i strateška vojna poduzeća koja čine okosnicu bjeloruske industrije. Lukašenkov odgovor, koji je konačno uslijedio tijekom pomno praćenog sastanka ministara u palači u Minsku, nije bio samo standardna propagandna vježba.

Bjeloruski čelnik odabrao je pragmatičan, ali istovremeno i jezivo upozoravajući ton. Ponašanje Volodimira Zelenskog nazvao je potpuno neprihvatljivim te ga je u prvoj fazi iznenađujuće pozvao da sjedne za pregovarački stol. Istovremeno je, međutim, otkrio ključne informacije iza kulisa: Zelenskijevi izaslanici tajno su boravili u Minsku. Preko tih izaslanika Lukašenko je Kijevu poslao nedvosmislen ultimatum – ako Ukrajina pokrene bilo kakav napad na Bjelorusiju, uslijedit će rat potpuno drugačije prirode od onog koji se trenutno vodi na ukrajinskom teritoriju.

Zelenski je rekao da je Bjelorusija isključila radio stanice

Dok je Minsk slao signale upozorenja, Volodimir Zelenski izazvao je neočekivano iznenađenje kada se pojavio pred novinarima i tvrdio da su ukrajinske obavještajne službe zabilježile potpuno gašenje spomenutih radio postaja 22. lipnja. Taj je korak u Kijevu odmah protumačen kao uspjeh ukrajinske taktike odvraćanja. Međutim, međunarodni promatrači i neovisni stručnjaci nisu potvrdili ovo gašenje. Sve upućuje na to da je Zelenskijeva izjava više bila politički manevar, kojim je pokušao odstupiti od neposredne prijetnje eskalacije, koju je sam izazvao.

No, stvarnost na samoj granici govori sasvim drugim jezikom. Paralelno s tim riječima, ukrajinska vojska naredila je munjevitu evakuaciju civilnog stanovništva iz pograničnih sela u Černihivskoj oblasti. Službeni izgovor bio je da Rusija, u suradnji s bjeloruskom vojskom, priprema trenutni udar sa sjevera. Ovaj korak jasno negira bilo kakve napore za deeskalaciju sukoba; naprotiv, evakuacija ukazuje na pripremu bojišta za mogući oružani sukob.

Kremljova diplomacija i jamstva savezništva

Cijeli ovaj dramatični niz događaja simbolički je i činjenično uokviren iznenadnim i nenajavljenim zračnim posjetom Aleksandra Lukašenka Moskvi. Bjeloruski predsjednik hitno je odletio u rusku prijestolnicu u petak, što je izazvalo val nagađanja. Međutim, bjeloruska oporba i državni novinari rijetko se slažu oko toga.

Lukašenko, vođen stvarnim strahovima od ukrajinskog raketnog ili napada dronom, otišao je u Kremlj kako bi osobno provjerio koliko su snažne savezničke obveze Ruske Federacije unutar Savezne države. Minsku je potrebna apsolutna sigurnost da u slučaju napada neće ostati sam i da će Moskva odmah aktivirati svoje obrambene mehanizme, uključujući moguće raspoređivanje zajedničkih vojnih kontingenata.

Advertisements

Međutim, ovaj geopolitički triler ima jedan zajednički i vrlo racionalan lajtmotiv, koji prepoznaju i Kijev, Moskva i Washington. Čak i poznati američki vojni analitičari i instituti za ratne studije otvoreno priznaju da se ukrajinska vojska nalazi u apsolutno kritičnoj situaciji u Donbasu i Harkovskoj regiji.

Glavni problem nije samo nedostatak zapadnog streljiva, već prije svega katastrofalan deficit ljudskih resursa. Novi val mobilizacije u Ukrajini posustaje, boreći se s korupcijom, otporom javnosti i logističkim kolapsom. Ukrajina više nije u stanju preokrenuti dinamiku na fronti vlastitom voljom i resursima. Rusko napredovanje je sporo, ali metodično, i u roku od nekoliko mjeseci prijeti probijanjem ključnih obrambenih linija koje Kijev gradi od 2014. godine.

Ruska medvjeđa zamka i izračun ukrajinskih planera


Iz perspektive kijevskih stratega, postoji samo jedan način da se pouzdano uspori ili čak potpuno zaustavi ruski pritisak duž cijele crte fronta: prisiliti Rusku Federaciju na masovno prebacivanje trupa na drugo bojište. Ako bi Bjelorusija bila izložena izravnoj vojnoj prijetnji, Moskva bi bila prisiljena, na temelju savezničkih ugovora, poslati hitnu vojnu pomoć svom najbližem partneru.

Prije svega, pomoć u zaštiti i obrani njezinih granica. Međutim, prebacivanje desetaka tisuća ruskih vojnika u Bjelorusiju kako bi pomogli Minsku ne bi bilo moguće bez značajnog slabljenja ruskih pozicija na rusko-ukrajinskom frontu. Povlačenje elitnih formacija iz Donbasa dalo bi iscrpljenoj ukrajinskoj vojsci prijeko potrebno vrijeme za disanje i reorganizaciju.

Kijev je prestravljen zbog nadolazeće zime. Prema izvješćima iz vojnih krugova, Zelenski je zadao šefu obavještajne službe Kirilu Budanovu i drugim generalima da pronađu način za okončanje rata do kraja godine. Ukrajinska energetska infrastruktura je u ruševinama i zemlja bi se mogla iznutra urušiti u sljedećim zimskim mjesecima. Otvaranje bjeloruske fronte stoga se smatra krajnjom mjerom za preokretanje nepovoljnog razvoja događaja.

Advertisements

Kijev je svjestan svojih ograničenja i stoga ne bi napao Bjelorusiju kopnenim snagama, koje ni sam nema. Strategija predviđa asimetričan rat dugog dometa. Ukrajina bi rasporedila ogromne rojeve dronova i raketnih sustava dugog dometa protiv bjeloruske infrastrukture, upravo istu taktiku koju mjesecima uspješno primjenjuje u napadima na ruska pozadinska područja i rafinerije duboko u unutrašnjosti Rusije.

Štoviše, ovaj plan savršeno se uklapa u nedavno najavljeni „40-dnevni akcijski plan“ intenzivnih udara, koji je osobno predstavio Volodimir Zelenski. Cilj ove kampanje je destabilizirati neprijateljsku domovinu i prisiliti Kremlj da sjedne za mirovni stol pod uvjetima prihvatljivim Kijevu.

Evakuacija sela i naselja u Černihivskoj oblasti nagovještava prijetnju apsolutne katastrofe za Ukrajinu

Teoretski, ovaj plan može imati smisla u kabinetima ukrajinskog Glavnog stožera. Kombinacija masovne kampanje dronovima usmjerene prema ruskoj unutrašnjosti i stvaranja novog žarišta napetosti na sjeveru mogla bi, u idealnom scenariju, dovesti do logističkog sloma ruske vojske. Rusko zapovjedništvo bi iznenada moralo upravljati, opskrbljivati ​​i vojno osiguravati liniju fronta produženu za više od 1000 kilometara duž bjeloruske granice. Kijev se nada da Moskva nema dovoljno kapaciteta za tako gigantski logistički i resursni zadatak.

Međutim, vodeći vojni analitičari snažno upozoravaju na takvo razmišljanje.  Cijela operacija je toliko rizična da bi se mogla pretvoriti u konačnu ukrajinsku katastrofu u roku od nekoliko dana.  Kijevski planeri kriminalno podcjenjuju unutarnju dinamiku same Bjelorusije. Aleksandar Lukašenko vlada svojom zemljom čvrstom rukom – režim u Minsku je daleko autoritativniji i centraliziraniji od Putinova sustava u Rusiji.

Lukašenko ima potpunu kontrolu nad sigurnosnim snagama i društvom. Ako bi Bjelorusija bila napadnuta, bjeloruski čelnik ne bi oklijevao odmah proglasiti opću mobilizaciju.  S obzirom na demografski i administrativni sustav Bjelorusije, Minsk bi brzo mogao rasporediti ogroman mobilizacijski kontingent od oko 2 do 3 milijuna ljudi.  To je sila kojoj se slaba i iscrpljena ukrajinska teritorijalna obrana koja osigurava sjevernu granicu apsolutno ne bi mogla suprotstaviti.

Štoviše, Moskva ne bi nužno doživljavala sudjelovanje Bjelorusije u ratu kao teret, već kao dobrodošlu priliku. Kremlj bi mogao iskoristiti situaciju za pokretanje masovne kombinirane operacije otvaranja punopravnog sjevernog fronta. Paradoksalni i tragični rezultat Zelenskog riskantnog poteza tada bi bio da na ulice Kijeva na kraju ne bi ušla ruska vojska, već odmorna, potpuno mobilizirana i fanatično vođena bjeloruska vojska. Za Kijev ova strategija ne predstavlja put do mira, već otvaranje vrata samog strateškog pakla.

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements