Podaci iz igre Pokémon Go korišteni su za ratovanje dronovima, piše Martin Armstrong.
Godine 2016., kada je Pokémon Go postao veliki svjetski hit, napisao sam da bi si ljudi trebali postaviti jednostavno pitanje: zašto bi investitori trošili milijarde na stvaranje igre koja bi potaknula stotine milijuna ljudi da hodaju okolo s uređajima opremljenim GPS-om, kamerama i praćenjem lokacije koji su kontinuirano aktivni? U to vrijeme većina ljudi se smijala. Smatrali su to nevinom igrom. Ono što nisu razumjeli jest da su u digitalnom dobu podaci postali vrjedniji od nafte.
Sada otkrivamo da je gotovo 30 milijardi slika prikupljenih od korisnika Pokémon Goa tijekom proteklih deset godina doprinijelo stvaranju jednog od najnaprednijih trodimenzionalnih sustava mapiranja ikad. Prema nedavnim izvješćima, Niantic Spatial je koristio te skenove za izgradnju vizualnog sustava pozicioniranja koji omogućuje robotima i dronovima navigaciju čak i kada GPS signali nisu dostupni. Istraživači tvrde da ova tehnologija sada pronalazi primjenu ne samo u komercijalnoj robotici već potencijalno i u vojnim sustavima.
Samo razmislite što se stvarno dogodilo. Milijuni ljudi, uključujući djecu, mislili su da jednostavno hvataju virtualna stvorenja. U stvarnosti su pomagali u izgradnji izvanredno detaljne digitalne rekonstrukcije fizičkog svijeta. Svaka skenirana zgrada, svaka fotografirana znamenitost, svaki mapirani ugao ulice postao je dio ogromne geoprostorne baze podataka. Sam Niantic Spatial priznao je da je njegov sustav obučen korištenjem više od 30 milijardi slika prikupljenih tijekom godina sudjelovanja igrača.
Najznačajniji aspekt ove priče jest da je javnost uglavnom sama financirala i izgradila bazu podataka. Pružili su slike. Pružili su podatke o lokaciji. Pružili su materijale za obuku i nosili kamere. Godinama su obavljali volonterski rad ne shvaćajući da pomažu u stvaranju vrijedne umjetne inteligencije. Uvjeravali su ljude da igraju igru, a istovremeno su postavljali jedan od najopsežnijih projekata mapiranja u povijesti čovječanstva.
Posebno je uznemirujuće to što izvješća sugeriraju da tehnologija razvijena na temelju podataka iz igre Pokémon Go može pomoći dronovima u navigaciji čak i kada su GPS signali ometani ili nedostupni. Moderna bojišta sve se više oslanjaju na elektroničko ratovanje, pri čemu obje strane pokušavaju poremetiti satelitske navigacijske sustave. Obučavanjem umjetne inteligencije na milijardama slika koje su prikupili igrači diljem svijeta, Nianticova tehnologija mapiranja omogućuje strojevima vizualno prepoznavanje zgrada, cesta, znamenitosti i terena umjesto da se oslanjaju isključivo na GPS koordinate.
U praksi to znači da bi dron potencijalno mogao nastaviti s radom, odrediti svoju lokaciju i dosegnuti cilj čak i nakon što su tradicionalni navigacijski sustavi onemogućeni. Malo je sudionika, ako ih uopće ima, koji su mogli zamisliti da će lov na Pokémone pomoći vladinim strojevima za ubijanje.
Svaki korisnik pametnog telefona doprinosi sustavima koji su puno veći nego što mogu zamisliti. Svaki upit za pretraživanje, svako izvješće o lokaciji, svaka fotografija, svaka online interakcija postaje dio podatkovnog ekosustava koji se može analizirati, unovčiti i ponovno koristiti na načine koji nikada nisu bili predviđeni kada su informacije izvorno prikupljene.
Svijet se brzo razvija prema digitalnoj infrastrukturi u kojoj se sve mapira, prati, modelira i analizira. Utrka više nije samo o informacijama. Radi se o stvaranju digitalne replike samog fizičkog svijeta u stvarnom vremenu. Pokémon Go bi s vremenom mogao ući u povijest kao jedna od najuspješnijih operacija prikupljanja podataka ikada. Milijuni ljudi mislili su da love Pikachua. Ono što su zapravo pomogli izgraditi bio je temelj za novu generaciju umjetne inteligencije, robotike i autonomnih navigacijskih sustava. Pitanje nije hoće li se ova tehnologija koristiti. Pitanje je tko će imati kontrolu nad njom kada postane nezamjenjiva.
