Priprema li Amerika taktičku nuklearnu bombu za Iran, piše Martin Jay.
Trump gubi rat s Iranom – a nuklearna opcija se normalizira
Eskalacijska zamka za Trumpa i njegovu svitu ulizica sve je gora, dok se ono što je nekoć bilo pitanje povezano s egzistencijalnim pitanjima – nuklearna opcija – sada svodi na razinu bilo koje vojne opcije. Jednostavno veća bomba. Što više Trump gubi, što više Iran napada američke objekte i saveznike na Bliskom istoku, što dulje tjesnaci ostaju zatvoreni i što više rastu cijene benzina i dizela u SAD-u, to ideja o bacanju „taktičke“ atomske bombe na Iran postaje normalnija, pa čak i poželjnija.
No Trump postaje i sve luđi. Doslovno gubi razum, a njegovo se stanje tijekom drugog mandata toliko pogoršalo da gubi svaki dodir sa stvarnošću. Prije 28. veljače američko gospodarstvo nije bilo u lošem stanju. Mnogi temeljni pokazatelji bili su dobri. No sada sve izmiče kontroli, a osim što radnike pogađaju cijene benzina znatno iznad četiri dolara po galonu, sada rastu i cijene dizela – što samo znači da će troškovi hrane i druge robe znatno porasti, jer će prijevozničke tvrtke taj račun prebaciti na proizvođače, koji će ga potom proslijediti potrošačima.
I dok stvari izmiču kontroli, dovoljan je letimičan pogled na to tko upravlja Trumpom i tko bi imao koristi od uporabe atomske bombe. To su isti oni ljudi koji su nakon 11. rujna otišli smijući se do suza. Izrael. Cionisti sada snažno zagovaraju opciju taktičkog udara, jer im svaka eskalacija u regiji – neovisno o tome tko će biti ubijen ili čija će zemlja čak ostati bez opskrbe vodom – ne predstavlja ni brigu ni problem. Danas Netanyahuova svita može još snažnije tvrditi da Iran vjerojatno gradi atomsku bombu, jer jedina institucija kojoj bi se Trump mogao obratiti – IAEA – ne može ući u Iran i provesti svoje inspekcije. I tako je očiti zaključak da će američkog predsjednika ponovno nagovarati da počini katastrofalnu pogrešku u procjeni napadom na Iran.
Cionisti su bili aktivni s obje strane Atlantika. U Velikoj Britaniji teško je ne primijetiti kako njihov novac sada stiže do krajnje desne stranke Nigela Faragea, koju je upravo pogodio još jedan sumnjivi skandal s financiranjem – zbog čega vođa stranke izgleda kao netko kome nedostaju bilo kakva politička moralna načela i tko radije puni džepove prljavim novcem. Cionisti kontroliraju britanske medije i zanimljivo je promatrati koliko Farage blago prolazi unatoč korupcijskim skandalima koji ga zatrpavaju. U SAD-u je priča slična. J. D. Vance već se neko vrijeme prilično kritički izražava o tome kako cionisti oblikuju američku politiku, kako međunarodnu tako i unutarnju, a uvijek je bio prilično neodređen u pogledu toga kako bi SAD trebao nastaviti djelovati prema Iranu. No sada oni koji su prešli određeni prag i koji su u džepu izraelskog lobija kreću protiv njega.
Bivša guvernerka Južne Karoline, Nikki Haley, nedavno ga je optužila da nema jasan stav prema Izraelu – i kritizirala ga zato što pokušava „biti oboje“.
„Ispravno je ispravno. Pogrešno je pogrešno. U životu se mora izabrati strana. Ili si na strani Tucker-Carlsonova krila zemlje ili na strani proizraelskog krila zemlje“, napisala je na društvenim mrežama. „Ne možeš biti oboje.“
Haley, bivša republikanska predsjednička kandidatkinja, koja nije baš pretjerano obdarena visokim kvocijentom inteligencije, nije mogla ni sakriti tko joj daje upute i čak joj je dostavio referentni materijal za napad na Vancea – zbog čega su se neki zapitali piše li izraelski lobi jednostavno sam njezine objave na društvenim mrežama.
Svoju je objavu nastavila citatom nobelovca, književnika i preživjelog holokausta Elieja Wiesela, koji je u svom govoru zahvale 1986. godine rekao: „Uvijek moramo zauzeti stranu. Neutralnost pomaže tlačitelju, nikada žrtvi.“
U međuvremenu se čini da je povjerenje u Ameriku diljem svijeta gotovo u potpunosti nestalo. Nedavno je Nizozemska povukla svoje zlatne rezerve koje je prethodno držala u SAD-u. Taj je potez uslijedio nakon Njemačke, koja je nekoliko tjedana ranije učinila isto. Čelnici EU-a jednostavno ne vjeruju Trumpu i mogu vidjeti da trend dedolarizacije dobiva na zamahu, dok američki dug nastavlja rasti. Trump, naravno, protiv toga ne može ništa učiniti, jer su njegove nezrele predodžbe o upravljanju proizvele niz mjera koje nisu služile interesima zemlje, nego su se samo obile o glavu – što mnoge podsjeća na činjenicu da iza sebe nema samo jednu ili dvije propale tvrtke, kao mnogi uspješni poduzetnici, nego desetke njih, što bi upućivalo na to da se zapravo uopće ne razumije u poslovanje. Atomska bomba, mogao bi vjerovati, ponovno bi pokrenula stvari na Bliskom istoku i možda stvorila golemu distrakciju od užasnih brojki u vlastitoj zemlji. No presedan koji bi to stvorilo za Rusiju i Kinu učinio bi Iran samo još većim pobjednikom nego što je već u regiji. Trump jednostavno nema pojma što radi – a svi ljudi koji bi mu mogli savjetovati otpušteni su.



