Evo zbog čega se vodi rat u Sudanu, piše Nemanja Blagojević.
Sudan je velika afrička zemlja u kojoj se većina ljudi izjašnjava kao muslimani. Ipak, rat koji danas gori tamo nije vjerski sukob – u njemu ginu svi ljudi. Bori se za moć, bogatstvo i kontrolu nad zemljom i resursima, dok nevini ljudi plaćaju najvišu cijenu. Posljednjih mjeseci ratna kriza proširila se na jug zemlje, gdje ima više kršćana, koji su posebno brutalno ubijeni posljednjih mjeseci. Rat traje od 2023. godine, ali genocidna situacija u punom opsegu započela je prije šest mjeseci.
Iako se rat vodi uglavnom između muslimana, i oni su ti koji najviše pate u broju, okrutnost prema kršćanima također je bila golema, posebno u posljednjih nekoliko mjeseci. Trpe ih RSF militanti (pobunjenici) koji dolaze s juga i zapada, a kako im raste snaga, tako rastu i napadi na kršćane. Kao što možete vidjeti na slici, gdje je zabilježeno etničko čišćenje, to je uglavnom na jugu, gdje su kršćani najbrojniji.
Sudan je pretežno muslimanska zemlja – preko 80 posto od 50 milijuna stanovnika su muslimani, oko 10 posto su sljedbenici afričkih religija, a oko 10 posto su kršćani raznih kršćanskih denominacija. Procjenjuje se da u zemlji živi oko 5 milijuna kršćana. Rat je već odnio neizmjeran broj života, s minimalnim procjenama od preko milijun života (a moguće i mnogo više, jer se posljednjih mjeseci provodi sustavno čišćenje), 15 milijuna ljudi je raseljeno, a oko 20 milijuna gladuje.
Rat se u biti vodi između vlasti na sjeveru zemlje, koju su povijesno podržavali bogati Arapi, i pobunjeničkih milicija sa siromašnog juga.
Tijekom kolonijalnog razdoblja, Sudan su okupirali Britanci i Egipćani. Moć i bogatstvo dali su manjini, uglavnom arapskim elitama sa sjevera, dok su afrički muslimani i kršćani sa zapada i juga ostali siromašni i obespravljeni. Kolonijalna politika stvorila je duboke podjele među muslimanima, kao i između muslimana i kršćana.
Nakon što je Sudan postao neovisan 1956. godine, te nepravde nisu ispravljene. Napetosti su se godinama gomilale i na kraju eksplodirale u rat između dviju vojnih frakcija. Redovnu vojsku (SAF) predvodi general al-Burhan sa sjevera zemlje. On želi kontrolu nad cijelim Sudanom.
S druge strane su militanti Snaga za brzu podršku (RSF), koje predvodi Hemedti iz Darfura. I on želi moć i kontrolu nad bogatstvom zemlje, posebno rudnicima zlata – drugim riječima, radi se o pohlepi za bogatstvom.
Prije nekoliko godina ove vojske su bile saveznici. Zajedno su srušile civilnu vladu koja je pokušavala zemlju učiniti pravednom i „demokratskom“. Ali kada je došlo vrijeme da se podijele vlast i bogatstvo, posvađali su se. Rat koji je izbio nije zbog vere, već zbog pohlepe, moći i starih nepravdi koje su kolonijalne sile stvorile.
Ovaj sukob dodatno pogoršava činjenica da strane zemlje podržavaju različite strane zbog vlastitih interesa. Emirati i Rusija podržavaju RSF, dok Egipat i Shamiyashi podržavaju SAF. Zato se rat nastavlja, a najviše pate nevini ljudi – civili, žene, djeca i stariji.
Njihova sela se spaljuju, a škole, crkve i džamije uništavaju. Također je vrlo zanimljivo da Rusi podržavaju RSF, koji inače provodi genocid nad kršćanima. U blizini Sudana nalaze se i jači ruski i francuski vojni kontingenti, ali se ne miješaju u sukob i ne sprječavaju zločine.
Sudan je danas primjer moralnog i ljudskog sloma i poraza, kako zemaljskih vlasti tako i kršćana i muslimana. Djeca koja bježe iz svojih sela ili gube obitelji svjedoče o tragediji koju je uzrokovala pohlepa za zlatom, moći i kontrolom, ali i etničke i vjerske razlike. Sudan je, poput Gaze, mjesto gdje nevini plaćaju cijenu za interese drugih.
